20 srpnja 2017, Četvrtak 13:49

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

AKTUALNI DRUŠTVENOPOLITIČKI TRENUTAK U HRVATSKOJ

 

Hrvatska na planetu

Postoji u narodu izreka da se valja  baviti politikom kako se politika ne bi bavila s nama. Izgovaraju je ljudi strahujući od posljedica koje politi(čari)ka stvara ljudima čije bi interese trebala zastupati. Opća je pomama za bavljenje politikom, jednim djelom iz navedenog straha, a drugim zbog moći koju su si političari uzurpirali baveći se politikom. Rađaju se, gotovo danomice, nove političke stranke. Nastala je inflacija politika i političkih stranaka. Gotovo da smo na pragu ostvarenja one „Dva Hrvata, tri političke stranke“. Politika je postala unosan posao, nažalost i nečastan.

Svi žele biti predsjednici, zamjenici predsjednika, dopredsjednici, tajnici. Bitno je biti pri vrhu piramide, jer to obećava. I svi žive uvjerenje da su problemi na domak rješenja,  samo da ih narod prepozna,  kao što oni prepoznaju rješenja aktualnih problema. To što ih narod nije već prepoznao pripisuju njegovoj neinformiranosti, ali su uvjereni da će ih prepoznati na sljedećim izborima.  I tako u nedogled. Formiranje stranaka kod nas podsjeća na famozne  lance sreće. Bitno je biti prvi vrhu piramide, sve ostalo je stvar vremena.

Čini se, ipak,  da se toj pošasti nazire kraj i da je to posljedica porođajnih muka demokracije.

Pamtimo i vremena, koja nisu bila tako davna, kad su se politikom mogli baviti samo predodređeni, avagardni, slojevi društva, ostali su bili samo objekt političkog djelovanja tog elitnog sloja, klase.  To vrijeme je, srećom,  iza nas  i ono je povijest.

Tako je malo onih u hrvatskom društvu koji se nisu aktivno bavili politikom u onom ili ovom vremenu, i svi su ostavili vidljive tragove. Nažalost,  ti tragovi ostavili su iza sebe velike društvene traume čije posljedice danas proživljavamo na svim područjima društvenih djelatnosti.

Neki su procesuirani zbog štetnosti njihovih postupaka, na žalost to je samo manji dio.  Ako bi se pokušali prisjetiti kojeg političara pamtimo po dobru u ovom  hrvatskom recentnom političkom periodu, teško da bi nam netko pao na pamet.

Pokušamo li pak prisjetiti se onih koji su se okaljali nečasnim društvenim radnjama konkurencija bi bila pregolema.

Zašto je to tako? Zašto se sve što je društveno neupitno iskompromitiralo, obeščastilo?  I najveće svetinje jednog zdravog, civiliziranog, društva su pogažene. Kako to da je zavladalo divljaštvo i malograđanština u svim segmentima društva i čega je to posljedica?

Je li itko od hrvatske intelektualne elite pokušao odgovoriti na ova pitanja? Ima li ovaj narod ljudi koji bi znali dijagnozu ovog katastrofalnog stanja i još k tome terapiju za njegovu sanaciju? Kamo ide Hrvatska i njeni sinovi i kćeri? Da li samo u zemlju i iz zemlje? Ostaje li tko da prenese poruku naraštajima koji će obitavati na ovim prostorima?

Ovaj surovi hrvatski trenutak posljedica je vođenja pogrešnih politika u ovom stoljeću. Aktualne političke elite provode politiku vlastitih interesa i interesa njihovih stranaka zanemarujući one opće, društvene.

Ima li naznaka svijesti  u našim političkim elitama kako se ostvarivanjem  općih društvenih  interesa ostvaruju i oni osobni , da oni nisu međusobno nespojivi, nego da proizlaze jedni iz drugih u skladu s interesima cijele zajednice?  Ima li nade da se u Hrvatskoj pojave nove političke elite koje nisu opterećene hipotekama prošlosti, mita, korupcije?

2015-07-10_07.22.50

Danas u Hrvatskoj nužna je nova politika, osviještena politka, temeljena na socijalnom i ekonomskom patriotizmu pojedinca i društva u cjelini, jedino tako moglo bi doći do nužnog  zajedništva koje ne bi dijelilo nego ujedinjavalo sve ljude zdravog razuma i humanih namjera.

Za početak trebalo bi promijeniti onu narodnu s početka teksta  kako se trebamo baviti politikom da bi se ona konačno počela baviti sa (o) nama;  ne s formiranjem novih političkih stranaka nego prepoznavanjem najboljih među njima i traženjem od njih da zastupaju opće nacionalne interese koji će biti od koristi svim državljanima ovoga  društva.  Politika koja se ne bavi interesom naroda i koja ne proizlazi iz naroda nije politika nego negacija nje same. Baviti se politikom znači baviti se javnim dobrom, skrbiti o njemu kako bi cijeloj zajednici bilo na korist.

Poniženi i obespravljeni hrvatski čovjek razočaran je u recentne hrvatske politike. Zašto je tako loše politički započelo hrvatsko dvadestprvo stoljeće? Kako to da smo na tragu izgubiti ono što je krvlju stečeno koncem dvadesetog stoljeća?

Je li moguća pojava novih ljudi, novih  ideje i novog elana kako bi se Hrvatska vratila na putove ponosa i slave. Je li moguć novi, mladi, stručni naraštaj ljudi s novom energijom kako bi riješili  nagomilane probleme nestručno vođenim politkama?

Je li moguće da dođu novi ljudi koji nisu kupovali diplome, nego su ih stekli marljivim radom stičući na moralan i pošten način znanja koja će biti kadra riješiti tekuće društvene probleme. Hoće li biti uspješni u politici kao što su u drugim sferama društvenog života sportu, kulturi, znanosti, …

Pronađimo takve ljude, bavimo se politikom kako bi se ona konačno počela baviti s nama!

Ili nam preostaje Matoševo proročanstvo:

 

  • O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
  • O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
  • O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
  • Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!

 

  • Čemu iskren razum koji zdrvo sudi,
  • Čemu polet duše i srce koje sniva,
  • Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
  • Usred kukavica čemu krepost diva?

 

  • Među narodima mi Hrvati sada
  • Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
  • Osuđeni pasti i propasti bez časti.

 

  • Domovino  moja, tvoje sunce pada,
  • Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
  • Dok mu stranac, majko, tihu propast sprema.

 

 

 

  • Izvor: Voice from Croatia
  • Autor : Ivan Tokić
  • Datum objave : 10.07.2015.