06 prosinca 2019, Petak 9:19

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

BOGATAŠ I SIROMAH

NEDJELJA 29.09.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’« Riječ Gospodnja.” (Lk 16, 19-31)

1569749931166

Nakon prispodobe o nepoštenom upravitelju (Lk 16,1-13), Isus pripovijeda i drugu prispodobu koja još jasnije naglašava potrebu čovjekova obraćenja i mijenjanja nepravednih odnosa među ljudima. To je prispodoba o bogatašu koji pliva u izobilju i o siromašnom Lazaru koji je željan i mrvica s bogataševa stola. Poznato je da je Luka od svih evanđelista najosjetljiviji na odnos siromaštva i bogatstva, odnosno na opasnosti koje od bogatstva vrebaju na čovjeka. Konačna sudbina ovoga bogataša najbolja je potvrda kako je bezumna računica čovjeka kojemu je posjed dobro urodio: «Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!» (Lk 12,19).

Ta kritička crta prema bogatstvu i simpatije prema siromasima očita je u cijelom evanđelju. U tu svrhu Luka je i svoja blaženstva formulirao drukčije od Mateja. Dok Matej blaženstva niže jedno za drugim (Mt 5,3-12), a sedmerostruki jao donosi na posve drugom mjestu (Mt 23,13-32), Luka sučeljava „blago“ i „jao“: «Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!…Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!» (Lk 6,20-25). Kako je varljiva ta utjeha koju bogataši nalaze u svome bogatstvu, najbolje pokazuje sudbina opisanog bogataša.

Bogataševa bezimenost nipošto nije slučajna, već ima svoju poruku. On koji je živio samo za ovaj svijet i čiji je život s tjelesnom smrću završio u propasti nije zavrijedio ni da bude upamćen po svom imenu. On jednostavno nije pripadao onima koji su svojim bogatstvom sebi stjecali prijatelje i zavrijedili da budu primljeni u vječne Božje šatore (Lk 16,9). Na njemu se ispunja Isusova slikovita riječ kojom ozbiljno upozorava na opasnost od bogatstva: «Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje» (Lk 18,24s).

Nasuprot bezimenom bogatašu u ovoj priči stoji siromašni Lazar. Iako je samo jedan od mnogih siromaha koji su dijelili njegovu sudbinu, on u Isusovim očima zavrjeđuje da bude spomenut svojim vlastitim imenom. I više od toga, njegovo ime ima sasvim određeno značenje, pa prema tome i svoju poruku. Lazar doslovce znači: «Bog pomaže». Dakle, iako Lazarovi vapaji nisu stizali do bogataševa srca, on nije bio zaboravljen od Boga koji je u cijeloj Bibliji uvijek na strani siromašnih i obespravljenih..

Netko bi možda mogao pomisliti kako je Isus ovdje pretjerao, jer ni on sam ne kaže da se taj bogataš nepravedno obogatio. Kako se čini, nije bio ni škrtac već je okupljao ljude oko sebe i s njima se zajedno gostio (16,19). Dakle bio je u najmanju ruku društven i druželjubiv čovjek, a takve svi cijene i vole. Zar nije i Isus često prihvaćao poziv bogatih ljudi i sudjelovao kod njih na objedu? U čemu je onda grijeh ovoga bogataša? On je očito bio jedan od onih koji su na svoju gozbu pozivali samo one koji su im mogli uzvratiti istom mjerom, a nije poslušao Isusov poziv: «Kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih» (Lk 14,13s). Lazar kao siromah očito nije imao mjesta za njegovim stolom.

Isusova riječ nije izgubila na značenju ni danas, kad je svijet tako drastično podijeljen na bogatu manjinu i sve siromašniju golemu većinu. Do srca suvremenih bogataša koji plivaju u obilju obično ne dopiru nikakvi pozivi i vapaji za pomoć. Njih nimalo ne dira riječ: «Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš» (16,25). No takvo stanje današnjega društva ne oslobađa nijednog kršćanina dužnosti da se trajno pita, nije li možda i njemu ono što posjeduje zatvorilo oči za potrebe siromaha oko njega.

.

Autor : fra Ivan Dugandžić
Datum objave : 29.09.2019.