20 svibnja 2018, Nedjelja 16:02

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

ČUDESA

Crna Gora ušla u NATO. Tko nam što može, tamo će i Švedska, još kad se rasporedimo u Poljskoj i kod Babine Grede ima da sve potaracamo. O Kineskoj kletvi i zanimljivim vremenima, govorio sam već prije (koliko tjedana?), sad mi se čini da nas je stigla ona naša i da smo se zabavili o sebi. Ne mi – nego, navodno naša vlast (u Hrvatskoj). Kako je Milanović rekao ono: mi ili oni – a mi mu povjerovali – sve do sad sam mislio da je na vlast došla naša vlast, pa sam dugo bio razočaran zbog toga što se ne uspostavlja. I sve mi se činilo, evo sad će, samo što nije, pa i kad sam dokučivao da nešto nije uredu, držao sam da je to zbog toga što se meni žuri, a ovima koji znaju kako i ne baš toliko i da će sve, prije ili kasnije, doći na svoje.

2016-06-01_20.20.45

Dopustio sam sebi da se ne čudim kako to da je Karamarko dopredsjednik vlade za Domovinsku sigurnost, a prema novinskim izvješćima i svemu onome što dopire u eter: oteli mi ministarstvo unutarnjih poslova pa ga tako Orepić ne zarezuje ni koliko je dva kila mi zlata i svastike s Poljuda (a nije Splićanka), pa mu je Tim imenovao Markića (štiteći Lozančića) a Predsjednica (šta će žena) na to pristala (mislim da se Karamarka ni tu ništa ne pita). Koliko je zasad skontat jedino ga uvažava ministar obrane, a ne znam baš koliko je dobar s ministrom financija (ili makar onima iz Carine i Porezne uprave i Financijske policije) pa ako mu i tu manjka i posluha i informacija o Domovinskoj sigurnosti (ukoliko nema osobni paraobavještajni sustav) Karamarko može znati koliko i babe na Dolcu. Mostov ministar pravosuđa i uskoci i poskoci (kako li se zovu ove agencije koje surađuju s državnim odvjetnikom) također su mu izvan kontrole. Bidan čovik: lipe titule (dopredsjednik vlade za domovinsku sigurnost), a ništa ga se ne pita. I sad još traže njegov opoziv u aferi konzultantica.

Žena mu, naime, radila svoj posao dok on nije bio potpredsjednik vlade. Neki je čovjek plaćao za taj posao (kojega ona navodno nije radila) – nego je on (i taj čovjek i Tomislav hrvatski, zapravo njiha dva) ulagao u budućnost. Taj neki Jozo (ko će ko kum Joza) plaćo mu ženi za poso (koji navodno nije radila) kako bi kad njezin muž dođe na mjesto potpredsjednika vlade u jednoj maloj stvarčici (dobro nije baš mala, radi se o INI: zalu svih hrvatskih zala još od onih vremena malo prije i poslije maršala kroz koju je UDBA i njezina djeca ostvarivala sve što je htjela: osiromašivala svoju državu i narod, a bogatila, naravno, svoju djecu). E, daklem, Karamarko je trebao kumu Jozi kad dođe za potpredsjednika vlade vratiti s kamatama uloženi novac u ne-rad njegove supruge. Kako? Kad se bude glasovalo u Vladi o INI Karamarko će glasovati kako paše kumu Jozi i Madžarima na štetu hrvatskih interesa (države Hrvatske i hrvatskoga naroda, a u korist kuma Joze, Madžara i sad je pitanje još koga? – o tom se ne govori). Međutim!? Hrvati imaju Zora osvetnika Božu koji uskače u priču i viče (poput Maminja): – Ne ćeš, razbojniče!!!

I tako se na Vladi nikad i nije raspravljalo o INI i Tomislav (hrvatski) nije niti mogao ispuniti dano obećanje kumu Jozi (i njegovima – je li, i on, i ‘ko je još tu nitko ništa ne govori – a mi bi trebali vjerovati da je ili da nije). I tako je Karamarko uhvaćen prije počinjenja djela. U očitoj namjeri da ga počini… Taman kad je htio gurnuti ruku u pekmez ili barem tako Božo veli i svi mu moramo vjerovati… A, što ako je Božo u krivu??? Što ako nema ni tegle ni marmelade, ni pekmeza ni Vlade na kojoj će se odlučivati. Ima tek konzultantica (kojoj su i drugi – ne znam zašto) i je li ona jedina u Hrvatskoj koja je radila i koja radi taj posao (ne znam šta radi Mate Granić – osim što je u uredu Predsjednice) i tko te druge provjerava jesu li i za koga lobirali i u čijem interesu. Je li baš točno da je kum Jozo oštetio Hrvatsku više od onih za koje (i zbog kojih) Božo uporno viče: – Držite lopova! I jesu li njegovi (oni za koje on igra) pošteniji od Karamarka koji nije ništa (nego ostao dužan i kumu Jozi i svim njegovima), jer ga je Božo uhvatio prije počinjenja (ne-djela). A tko je i kada hvatao one druge koji samo brane hrvatske interese u INI. Toliko su ih dobro branili (makar prije) da su osamdeset četvrte zbog toga ubili Đurekovića (i to u Njemačkoj). I čiji su to? Ili Božini ili Karamarkovi? Jesu li to Karamarkovi koji brane kuma Jozu i njegovu petljavinu s Madžarima? Ili oni drugi? O tome ni Božo ni Tomislav (hrvatski) – ni riječi. Oni ne govore. Međusobno. Božo upravlja Tominim područjem u Vladi, a dok se on bavi Tominim dijelom posla –njegovim se bavi, Predsjednica. Netko mora.

Kako je Petrova u vladi dopalo tek dopredsjedničko mjesto za društvena pitanja (ne možeš imati dva dopredsjednika za Domovinsku sigurnost a očito su i dva premalo), a budući da je mlad, načitan, poletan, elokventan (po svemu zgodan, šarmantan i Bogobojazan baš onakav kakvog bi majka poželjela tuđoj kćeri za zeta) morao se čovjek nečim bavit pa je oteo Karamarku pola brige za Domovinsku sigurnost (jer Karamarko to ionako ne zna, a osobito ne Brkić i njegovi) dogodilo se ipak da u tom njegovu području (mislim Božinu, dok je on brinuo Karamarkovu brigu) nikne (otkud sad to) prava kukurikalna pobuna: Hrvatska može bolje. A u tom i jest problem, čak i ovakva vlada koja se nije uspjela uspostaviti bolja je (to i rezultati govore) i uspješnija od one Milanovićeve što je izgleda naljutilo sve: Jugoslovene, antifašiste (i iste), sindikate, mlade SDP-a, Ranka Ostojića, Frljića, kulturnjake, četnike i početnike, Stipu Mesića i Kumrovački odred obožavatelja Josipova kulta, svibanjski štafetare, krjesničare i romare; Milorada (i njegove), javlja se i GONG (tek je dvanest sati) i svi slični: od Tomića do Gizele, od YU do Ku da ne kažem kju, od Josipovića do Kaljingrada i nekoliko krugova unaprijed i natrag. Lavrov se zabrinuo: tko će to sve platit – nije čovjek mogao ni sanjati da ih u Hrvatskoj toliko ima. Toga se uplašila i Predsjednica i odmah hitno umjesto Petrova sazvala Jokića i Šustara (ne znam zašto njega) da se riješe ti problemi oko reforme forme: kukuriku-kuluma i kuluka koji se mora odraditi po nalogu ideologa novoga doba.

E, sad nigdje moralne vertikale, našega Bože da vikne: – Ne može to, Predsjednice, to je moj posao. Iz moje dopredsjedničke domene. I ja imam hrvatsko rješenje za reformu školstva i Hrvatski uputnik (za učenje i poučavanje u školama). I Bože sjedi, u predsjednicu gledi, i divi se Majci svih Hrvata. Kako to ona rješava s Jokićem: – Reforma?! Ima da bidne.

Savjest hrvatske politike? šuti. Jokić, glavinja. On ne bi da se politika miješa u njegov započeti posao. Ne znam šta kaže Opus Dei ili Zaštita opačina prethodne vlasti? Orepić i Ranko – Svastika i zlato… Al vidim da Božo šuti.

Predsjednica u kukurikulu do grla. Mora da ju je Mate Granić opet mudro savjetovao. Kad imaš takvog savjetnika – ne brini: sigurno ćeš pogriješiti!!!

Cjelovita kurikuralna reforma ili Uputnik? Reforma uputnika ili deformacija školstva:

prevrjednovanje tradicije:
u ime domoljublja: rashrvaćenje

u ime ljudskih prava: pobačaj i eutanazija

u ime tolerancije: teror rodne ideologije

u ime… naroda, partije, vlasti: Hrvatska može bolje – a može i gore…

u ime reforme forme deformacija školstva po najnovijim napucima Centara moći (i globalne demagogije).
Jedan laže. Jokić je tvrdio da ga nije imenovao SDP. Milanović je to potvrdio?! S malom dopunom: Ja sam imenovao Jokića! i još manjom (ne manje važnom dopunom): Nije Jokić glavni, glavni je Budak. Neven vene i u čašu pada…

Jokić (Milanović i Budak) – Šustar (Kolinda i tko? – očito ne Prosperov Novak i Par, a umjesto Katičića smo dobili koga?) S kiše na krupu s konja na magare, nagore, nagore (to slabije da bude jasnije i još slabije i još… i još… i još – padanju kraja nema: bezdana je bijeda). A možda i ne bude ovako. Možda nam školstvo nakon što reformiraju formu uđe u formu (ko reprezentacija protiv San Marina ili Andore). Umjesto Šuvara uvališe Šustara. Bježi, rođo, dok te povijest nije ubilježila po zlu.

Kovač u Izraelu. Pupovac u Beogradu. NATO viče da Rusi napadaju. Zbijmo redove, nešto se veliko događa. Dan dolazi… Što govorimo kad smo vani? I što znamo o vlastitoj povijesti. (Tražimo istinu. I samo istinu.) I dok si rekao britva – zaratilo. Od Baltika do Jadrana ili obrnuto od Jadrana do Baltika. Crna Gora ušla u NATO. Tko nam što može, tamo će i Švedska, još kad se rasporedimo u Poljskoj i kod Babine Grede ima da sve potaracamo. Kako smo naivni možda nas opet prevare. I izruče (kao nekada). Ali ima tko o tome brine. Petrov i Predsjednica. A i Mate je tu (za svaki slučaj), baš šteta što ga nismo izabrali umjesto Mesića. Da se mene pitalo bio bi to Budiša. Nisam znao za Petrova.

Oprosti! Nisam znao. Da sam znao… Da sam znao povijest bi vjerojatno drukčije izgledala. Ali nisam znao. Oprosti…

Ljudi moji, je li to moguće!!!

.

.
Izvor : Voice From Croatia
Autor : Marko Tokić
Datum objave : 01.06.2016.