20 rujna 2019, Petak 12:47

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

DA LI ĆEMO IKADA PRONAĆI NAŠE NESTALE S KUPRESA?

Travanj je. I prije njega je ožujak. U ožujku, znamo, počinje proljeće. No, travanj je taj koji oživi prirodu, koji svojim maglama pomalo zaklanja onu zimu kojoj je već istekao rok trajanja i nagoviješta neka lijepša i toplija vremena. I da, travanj je. Mjesec koji nas obasipa svijetlim bojama, veselim trenucima, svim radostima koje nam proljeće donosi. No, s početkom proljeća i travnja mjeseca dođe nam jedna magla i jedna tuga koju nosimo već punih 27 godina.

IMG_20190406_002308

Ove ćemo godine, 10. travnja obilježiti tužnu 27. obljetnicu od pada grada Kupresa pod srbo – četničku okupaciju. Bitka za Kupres je bila jedna od prvih većih bitaka u Domovinskom ratu u BIH. Bila je to jako važna bitka koja je odredila daljnji razvoj događanja i vojnih djelovanja u Domovinskom ratu. 3. travnja 1992. godine počinje bitka za Kupres između tzv. JNA na jednoj strani i hrvatskih branitelja na drugoj strani raspoređenih u postrojbama HOS – a, HVO -a i ZNG -a.

Iako brojčano i tehnički slabiji, hrvatski branitelji 7 dana pružaju otpor puno nadmoćnijem neprijatelju. Sve do jutra, 10. travnja 1992., kada su snage JNA i srpskih paravojnih postrojbi okupirale Kupres. Toga dana pogibaju mnogi hrvatski vitezovi iz Kupresa, Gruda, Posušja, Vukovara, Tomislavgrada…

Već 20 i više godina idemo na Kupres paliti svijeće za naše poginule i nestale na Kupresu. I skoro svake godine nas dočeka magla kao onog 10. travnja 1992. godine. Kao da želi poslati jednu poruku i reći da je magla već dugo pred očima onih ljudi koji znaju gdje su naši nestali branitelji s Kupresa….

Tražimo ih već dugo godina. Potraga još nije stala, no sve ovo već predugo traje.

Skripta kod one benzinske postaje na Kupreškoj visoravni stoji kao spomen na sve one Gruđane koji su nestali toga dana, gdje su posljednji put viđeni i od kada im se gubi svaki trag. Molimo se i palimo svijeće za Božu Mikulića, Stanka Miličevića, Branka Madunu i Radoslava Zadru za čije pomsrtne ostatke znamo. Molimo se i za; Željka Majstorovića, Mladena Mikulića, Slobodana Miloša, Zdravka Sosu, Antu Pejića i Branka Zadru da im jednog dana mognemo zapaliti svijeću na njihovom grobu. 

Na vrata nam kuca 27. tužna obljetnica Kupresa. Povjesničari i preživjeli sudionici ove bitke ispisuju redke jednog poglavlja prošlosti koje nije do kraja dovršeno. Dovršeno će biti tek onda kada sve naše nestale sahranimo u njihova mjesta, odakle su i krenuli za Kupres u travnju ’92. godine…

Ovom prilikom se spominjem svih 160 poginulih i nestalih vojnika koji su svoje živote ostavili za naš mali Sibir.

Ići ćemo i ove godine na Kupres, moliti se i paliti svijeće. Nadati se da će savjest onih ljudi koji znaju nešto o našim nestalima proraditi i istinu iznijeti na vidjelo. Nadati se da će travanj nešto učiniti, probuditi savjesti ti ljudi kao što probudi i prirodu, a ožujak će ga sigurno poduprijeti u tome.

Kroz naredno vrijeme stavljati naglasak da ovakvi događaji ne smiju pasti u zaborav naroda. Da svakom poginulom hrvatskom vitezu znamo za njegov grob.

I da nikad, ali nikad, ne zaboravimo tu travanjsku maglu 1992. godine na Kupresu…

Svim poginulim i nestalima nek’ je pokoj vječni i laka hrvatska zemlja!

.

Izvor : grude.com
Autor : Mario Knezović
Datum objave : 06.04.2019.