20 ožujka 2019, Srijeda 9:13

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

DR.MARKO TOKIĆ : “BORBA ZA RAVNOPRAVNOST NE SMIJE BITI IZGOVOR ZA KLIJENTELIZAM, NEPOTIZAM I KORUPCIJU”

Profesor dr.Marko Tokić u intervjuu za Dnevnik.ba govori o razlozima svoga povratka u politiku, razlikama između jednoumlja i zajedništva, političkom pluralizmu kod Hrvata u BiH, međunarodnoj zajednici i drugim temama. Tokić je kandidat Hrvatske republikanske stranke za Skupštinu HNŽ-a.

1538933285135
Profesore Tokiću, dugo ste izbivali iz politike, zbog čega? Što vas je motiviralo da se ponovno politički angažirate i zašto ste odabrali projekt HRS-a?

Iz politike nisam izbivao, ali mi je sudjelovanje u njoj bilo zabranjeno voljom visokog predstavnika i to punih trinaest godina. Dugo su mi nudili mogućnost povratka pod uvjetom da „apliciram“ kako su oni nazvali to ponižavanje neopravdano poniženih, ili makar sam se ja tako osjećao. I, naravno, da bih prije desnu kojom pišem odsjekao nego potpisao tu velikodušnost. Na koncu im je valjda dodijalo, a vjerujem da je dobro djelovao i dobiveni sudski spor u Americi srpskog novinara Zorana Žuže pa se Njegova Visost udostojila omogućiti mi ponovno pravo na javno političko djelovanje. Jednoga dana su me jednostavno poštom obavijestili o tome. Sa skupinom prijatelja osnivač sam udruge Hrvatska zvona i njezin predsjednik u BiH pa smo kroz djelovanje udruge htjeli iznova zazvoniti hrvatskom riječju da drugi čuju, pa i međunarodna zajednica, ali osobito naš narod. Jer Hrvati mogu živjeti samo tamo gdje se rađa život i zvone hrvatska zvona. Imali smo u povijesti teških trenutaka a voljom međunarodne zajednice ovo je jedan možda i najpogubniji u četrnaest-stoljetnoj povijesti Hrvata na prostorima Hercegovine i Bosne.

Na listi ste za Skupštinu HNŽ-a. Što se prvo treba promijeniti u vođenju Županije?

Treba se vratiti korijenima. Izvornom glasu hrvatskoga čovjeka njegovoj težnji za slobodom, istinom i pravdom. Treba se promijeniti paradigma po kojoj je navodna borba protiv drugih izgovor za uspostavljanje neravnopravnosti hrvatskih ljudi klijentelizmom, nepotizmom, korupcijom. I drugi u ovoj zemlji mogu biti izazov za biti bolji, uspješniji a tvoji su vječni izazov za izvrsnost, znanje, umijeće, sposobnost.

U posljednjih više od godinu dana često ste govorili o razlikama između zajedništva i jednoumlja. Prepoznaje li hrvatski puk te razlike, odnosno je li ih svjestan?

I kao što vidite naši su posve originalni veleumovi i s jedne i druge strane barikade borbe za privilegije upravo tu riječ zlorabili na plakatima. A ne razumiju da ona nikako nije zajedništvo u grabežu i ekskluzivnom pravu na predstavljanje Hrvata u BiH nego okupljanju svih potencijala i sinergiji ionako malih energija: hrvatskoga naroda, katoličke crkve, ukupne hrvatske politike, hrvatskih građanskih udruga i institucija u hodu prema jednakosti s drugim narodima (u pravima i odgovornosti prema BiH) na putu oslobođenja i slobodi. Umjesto borbe za privilegije i ekskluzivizam potrebno je okupljanje na razrješavanju hrvatskoga političkog pitanja o čemu se ne govori deklarativno, nego zauzima riječju, djelom i životom.

Kako doći do političkog pluralizma u hrvatskom političkom biću u BiH? Pokušava li upravo HRS doprinijeti toj pluralizaciji?

Za istinski pluralnu političku scenu Hrvata u BiH nužno je mijenjati Izborni zakon a poželjno bi bilo i ustrojstvo BiH u pravcu uspostave BiH iz tri federalne jedinice ili BiH bez unutarnjih podjela s njezinim konsocijacijskim upravljanjem političkih predstavnika tri konstitutivna naroda i njezinih građana uz zajamčen izbor većinske izborne volje konstitutivnih naroda. Mi smo se ohrabrili tek na korak da na onim prostorima i izbornim jedinicama gdje ne prijeti rasipanje hrvatskih snaga damo našem narodu mogućnost izbora. Između dosadašnjeg dobra i nade.

Svojevremeno ste na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora kazali kako „nisu problem oni koji su već izdali, nego oni koji će tek izdati“. To ste govorili u svjetlu formiranja platformaške Vlade FBiH. Vidite li sada na hrvatskoj političkoj sceni opcije ili pojedince koji su spremni izdati svoj hrvatski narod?

Izdajica je uvijek bilo. Osobito jer se u politici često pronađu ljudi s greškom, odnosno ucjenjivi iz ovih ili onih razloga, i ljudi bez svojstava a njima se čak niti ne mora ponuditi ponuda koja se ne odbija, dovoljno je tek malo masne kobase. No svatko je od nas pred zrcalom vlastite savjesti, a u konačnici će biti i pred zrcalom vječnosti gdje nas ni naša laž o nama samima neće moći opravdati. Ja sam to rekao u kontekstu da nikada ne treba očajavati niti plakati nad onima koji su izdaju počinili, nego se treba sve činiti kako do istoga ne bi došli ponovno u budućnosti. Ima potencijala za navedeno kako da ne. I svatko je od nas uvijek pred iskušenjem. Karakter je ono po čemu se ljudi razlikuju. A izbori u teškim trenucima ga potvrđuju ili slamaju.

Je li opravdan strah hrvatske javnosti od ponavljanja projekata poput platforme i alijanse?

Hrvatski narod je od međunarodne zajednice i njezinog visokog predstavnika već dva puta ponižen činjenicom da njegova izborna volja nije poštovana (alijansom i platformom, Komšićem) i njezinim razumijevanjem provedbe Daytonskog mirovnog sporazuma kao ratne pobjede dva naroda Srba i Bošnjaka i ratnim porazom jednog naroda, hrvatskoga. Koliko znam, rat na mome otoku završen je onog trenutka kada je neki HVO čarobnjak isključio struju na Bočcu i Milošević bio prinuđen na mirovne pregovore. Naravno, da je strah opravdan. On, uz manjkavosti naših hrvatskih vlasti i rezultira tihim iseljavanjem hrvatskoga naroda u BiH. Toliko nam je dobro pod međunarodnom upravom da svakim danom sve više nestajemo.

Dijelom ste već odgovorili, ali kako ocjenjujete politiku međunarodne zajednice u BiH? Jesu li i oni dio bh. problema?

Oni su vlast, a kakva vlast takva i država.

Mislite li da su nedjeljni izbori povijesni za hrvatski narod u BiH i je li to već izlizana fraza?

Svaki su izbori važni. U zemlji protektora i njegovih podložnika skoro je kao natječaj za poslugu. No, ipak provedba će izbornih rezultat pokazati političku nakanu i smjer. U tom smislu je očitovanje međunarodne zajednice. A nada tek leži u eventualno dobrom izbornom rezultatu Hrvatske republikanske stranke jer ona bi omogućila da u narednih dvije i četiri godine (za lokalne i nove opće izbore) dobijemo zdravu političku snagu koja je izvan začaranog kruga boraca za krupne osobne i grupne interese s koprenom borbe za nacionalnu ravnopravnost.

Prema Vašem mišljenju, kakve će, u političkom smislu, biti četiri godine pred nama? Hoće li se razlikovati u odnosu na ove četiri iza nas?

Buduće se vrijeme uvijek razlikuje od onoga koje je bilo. Pred nama je iznimno važno vrijeme zbog političkih tendencija u okruženju. Izdvajanje Republike Srpske, bošnjačko prisvajanje Federacije. I visoki predstavnik kao Poncije Pilat. Prokurator na koncu uvijek opere ruke.

A mi, pravo je pitanje, što ćemo mi učiniti.

.

Izvor : Dnevnik.ba
Autor : Jurica Gudelj
Datum objave : 05.09.2018.