20 lipnja 2019, Četvrtak 0:04

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

DUH SVETI

NEDJELJA 09.06.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : „U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.« Riječ Gospodnja.“ (Iv 14, 15-16.23b-26)

1560071957500

Danas slavimo svetkovinu Duhova kojom završavamo uskrsno vrijeme liturgijske godine. Sam Isus je svoje učenike pomno pripremao za ovaj dar. O tome smo čuli u evanđelju, iz Dvorane Posljednje večere, prije same muke, smrti i uskrsnuća. Ali i ono čudo govora u jezicima iz Djela Apostolskih imalo je svoju pripremu. Učenici su bili pozvani čekati taj dar odozgor. I to ne bilo kako, nego okupljeni u molitvi. Kada tome dodamo obećanja Božja izrečena po starozavjetnim prorocima, ono o novom srcu i novom duhu koji će Bog dati svome narodu, očito je da Bog za velika djela priprema teren. To za čovjeka znači znati čekati. Ne bilo kako, nego u molitvi. Ili, kako nam Isus u evanđelju kaže: „ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati; ako me ljubite, riječi ćete moje čuvati“. Znati čekati. Biti strpljiv i postojan u molitvi i prebiranju Riječi u srcu, živjeti Božje zapovijedi u radosti srca, u zajednici vjernika. Strpljivost je jako važna. Jer, ne ide sve odjednom. Treba proći iskušenja, prebiranja, uspona i padova da se Riječ slegne, udomaći, nastani u nama kao u svojoj kući. Dakle, kada razmišljamo o današnjoj svetkovini, čini se da je važno naglasiti nužnost strpljivog i postojanog čekanja.

U Starom zavjetu slavila se također Pedesetnica kojom se Izabrani narod spominjao Sinajskog saveza. Nije ni čudo što Isus u današnjem evanđelju spaja ljubav i zapovijedi. I to ne bilo kako! Nego upravo na način da i onaj drugi partner pri sklapanju saveza, čovjek, dođe do izražaja. Čak se čini da o čovjekovom čuvanju Riječi i zapovijedi ovisi slanje Branitelja, Duha Svetoga! Otac će svojim učenicima dati Drugoga Branitelja, koji će učenike podsjećati na Riječ i uvoditi u svu Istinu! Zamislimo učenike, zamislimo nas, koji smo pozvani čuvati Riječ, opsluživati zapovijedi, ljubiti Boga i bližnjega. Bez ovog Isusovog obećanja ostali bi bez jamstva za budućnost! Ne boj se stado malo! Ne boj se! Otac vidi tvoju privrženost, tvoj žar i želju za življenjem vjere u punini. Ako ti se čini da je teško, da ne ide, ne brini! Ne boj se! Tu je netko tko te brani! Duh Sveti je Branitelj! Nama koji nismo živjeli s Isusom kao prvi učenici važno je znati da nismo niti zakinuti niti sami. Imamo Drugoga Branitelja!

Za Duha Svetoga Isus kaže da je u bitnom odnosu spram Riječi. A mi Božju riječ ponekad teško shvaćamo, mučimo se s pronicanjem njezine dubine i smisla. Zato, brate i sestro, nemoj je čitati ako se prethodno nisi prekrižio! Naš Otac je darežljiv! On će nam poslati svoga Duha da nam otvori oči srca i duše! Koliko puta nam se samo dogodilo da nas je jedna biblijska rečenica vratila u život! Ona je to u stanju jer je Duhom Božjim nadahnuta i jedino je u takvom duhu umijemo i proniknuti. Koliko puta nam se dogodilo da smo napokon razumjeli smisao nečega oko čega smo se mučili! Opet se vraćam na onu početnu strpljivost. Nikad ne smijemo prestati – nadati se, čekati, biti postojani, prebirati.

Za Duha Svetoga Isus kaže da nas podsjeća. On je memorija! Mogli bismo čak reći, budući da se uz Duha Svetoga uvijek veže dah, vjetar, puhanje, da nam djelovanje Duha Božjega osvježava memoriju. I ne samo memoriju, nego cijeli život. Koliko je čovjek lakši kada snagom Duha Svetoga od Boga primi milosrđe! Koliko je čovjek lakši kada mu, nakon kajanja, Duh Božje propuše srce i dušu! To je kao da se ispunja ono proročanstvo – dobivamo novo srce, novi duh, polet, radost, snagu! Odjednom počinjemo činiti stvari s puno ljubavi i lakoće, nije nam ništa teško, znamo da Bog na dobro okreće onima koji ga ljube. Ili kako Pavao danas veli: „Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama; Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.“

Nadalje, čini se da se današnji čovjek pilatovski muči s onim: „što je istina?“ A Duh Sveti uvodi u svu istinu! Ako je nakon pitanja „što je istina“ slijedilo pranje ruku, onda obdarenost istinom znači zauzimanje stava. Pritom, istina nikada nije statična kao što niti Duh Božji nije statičan nego istinuje u ljubavi, bez prisile, i oslobađa. Zato molimo u trenutcima zdvajanja: uvodi nas u Istinu, Duše Sveti, ne da je samo znamo nego da u njoj hodimo i nađemo život, za sebe i usput za svoje bližnje.

Konačno, Duh Sveti je Branitelj. Do istine često dolazimo znajući i njenu suprotnost. A suprotnost od Branitelja je tužitelj. I dobro znamo tko je tužitelj. Ako želimo da Duh Sveti brani nas, onda smo dužni zauzeti takav stav prema bližnjima. Poprimiti mentalitet Branitelja! Lako je optužiti i tako pokušati sebe izvući. Ali braniti… ponekad nije lako! Nerijetko od nas traži žrtvu. Ali, kao što smo mi zahvalni Bogu što nas brani i onda kada se čini da brani neobranjivo, i nama će netko biti zahvalan ako ga obranimo i onda kada se čini nezgodno. Možda upravo tada kroz njegovo srce propuše Branitelj i oživi mu srce?

.

Autor : fra Antonio Šakota
Datum objave : 09.06.2019.