17 listopada 2019, Četvrtak 3:46

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“GDJE VAM JE BLAGO, ONDJE ĆE VAM I SRCE BITI”

NEDJELJA 11.08.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima : »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti. »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima! A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.« Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima. I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.« Riječ Gospodnja.” (Lk 12, 32-48)

1565543178433

Draga braćo i sestre! Današnji evanđeoski odlomak može se iščitavati u svjetlu onoga od prošle nedjelje. Prisjetimo se, tada smo slušali o bogatomu čovjeku koji je sebi zgrćao a nije se bogatio u Bogu. I danas nam Isus, kao u nekom nastavku serijala, progovara o ispravnom odnosu prema zemaljskim stvarnostima.

Već u prvoj rečenici upadaju u oči barem tri razlike između zemaljskoga i nebeskoga, odnosno onoga što Isus naglašava te je samim tim u temeljima njegove radosne vijesti. Prvenstveno, njegovo kraljevstvo je dar. Suprotnost daru jest posjed. A posjed za posljedicu može imati moć. Temeljna logika kojom se Isusov učenik vodi jest besplatnost. Život nismo zaslužili. Živimo darom Božje kreativne ljubavne slobode koja je toliko široka da u njoj ima mjesta i za nas. Kada nešto shvaćam logikom posjeda, mogu ostati začahuren u svome vlastitom svijetu misleći da je moj život samo moj. Međutim, kada na svoj život gledam logikom dara, shvaćam da život nije samo moj. On može postati svjetlo za druge, primjer mome bližnjemu. U konačnici, život je Božji. Ako je Božji, onda je svet. Ako je svet, onda ga nužno promatram drugačijim očima.

Drugo što upada u oči su riječi „ne boj se“. U logici Božjega Kraljevstva nema mjesta strahu, onoj tjeskobnoj zabrinutosti koja se stalno boji da će joj netko nešto oteti. To su prilično sužena obzorja. Ona ne vide onkraj zemaljskoga. Zapravo, začahuren u zemaljsko nisam u stanju ispravno niti živjeti samo zemaljsko. U ljubavi straha nema. Nebo nije konkurencija zemlji. Bog i njegovo kraljevstvo nisu tu da dokinu nego da daju puninu. Drugim riječima, ovaj „ne boj se“ kao da nam hoće reći da nebo već počinjemo živjeti ovdje. Kada nebo daje ritam zemlji odjednom se pogledi šire i stvarnosti kojima smo okruženi dobivaju na punini i smislu. Konačno, naš život u Božjoj je ruci. On tako čudesno proviđa! Zato, ne boj se! Možda je stado malo. Ali, što je to u Božjim očima!? On svakako tako često obrće našu ljudsku logiku.

I treće, Kraljevstvo je ujedno i poziv na davanje milostinje. Kršćansko davanje nije bezglavo i brzopleto rasipanje, ali nije ni škrtost. A ono što sigurno nije jest grozničavo sjedenje na stečenom blagu. Reče Isus da čovjek ne živi samo o kruhu. Kako to doživimo u trenutcima kada život svedemo isključivo na zemaljsko!? Živjeti samo za zemlju i od zemlje zapravo osiromašuje. Nebo, s druge strane, čovjeku daje osjećaj za potrebe svijeta i bližnjih. A jedna od najvećih potreba svijetu i bližnjemu smo mi. Mi koji nismo škrti. Mi koji ćemo naći vremena za njih. Mi koji ćemo potrebitomu priskočiti u pomoć i prije priskakanja već nanjušiti, prepoznati mogućnost da je nekomu nešto potrebno. To ćemo moći onda kada odmaknemo pogled od sebe i usmjerimo ga ondje gdje ćemo sebe i Krista ponovno naći, u onima koji trpe.

Da bi se sve to ostvarilo, potrebno je bdjeti. Drugim riječima, po molitvi i služenju prepoznavati znakove vremena. Ne trčati za novostima nego novosti obući u ruho kršćanske ljubavi i punine. Isus će svoj govor završiti još jednom pričom. I to onom o čovjeku koji je tukao svoje sluge misleći da gospodar neće doći. Taj čovjek prestao je bdjeti nad sobom. Zaboravio je na darovanost, obuzeo ga je vjerojatno strah od bližnjega te je prestao i sam se darivati. Njegov je život, stoga, postao moć posjedovanja, i stvari i ljudi. Zaboravio je da je život Božji, samim tim i svet. Zato ga je trebao čuvati. A nije.

Neka nam Gospodin podari mudrosti kako bismo i u ovom vremenu prepoznali čudesno Božju prisutnost u stvorenju. Amen.

.

Autor : fra Antonio Šakota
Datum objave : 11.08.2019.