26 lipnja 2017, Ponedjeljak 2:52

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

GLAVNA OBILJEŽJA HRVATSKOG NACIONALNOG IDENTITETA

Hrvatski nacionalni i etnički identitet mogli bismo odrediti kao samosvijest Hrvata o pripadnosti hrvatskoj naciji, odnosno hrvatskom narodu. On  povijesno nastaje i razvija se u ovisnosti  o kriteriju, koji hrvatska nacija, narod, uspostavlja u odnosima prema drugim nacijama i narodima. Identitet hrvatskog naroda proizlazi iz sveukupnih izvora, kako onih usmeno prenesenih tako i onih pisanih priča i legendi umotanih često u velo mitova i istinitih sjećanja hrvatske kolektivne svijesti, koja seže i u vremena kad nije bilo hrvatske nacije. Veza naroda i teritorija može biti simbolička i povijesna, dok je veza nacije i teritorija stvarna. Nema nacije ako nema teritorija, nacija je teritorijalno omeđeni identitet.

2015-07-30_00.20.50

Hrvatski identitet je identitet Hrvata, a to znači svih onih koji se smatraju Hrvatima i svih državljana  Republike Hrvatske bez obzira na njihovu etničku ili koju drugu pripadnost.

Najvažnije obilježje hrvatskog identiteta su grb Republike Hrvatske čija je crveno-bijela šahovnica veći dio grba te zastava Republike Hrvatske s crvenim, bijelim i plavim poljima.

Jedno od najsnažnijih obilježja hrvatskog identiteta je hrvatski jezik  sa svoja tri nariječja. Riječ jezik u starom hrvatskom jeziku imala je značenje  narod ili nacija, u to se uklapa i ona po jeziku smo ono što jesmo.

Na toj jezičnoj raskoši stvorila se velika i bogata književnost pisana na četiri hrvatska pisma: jerolimici, glagoljici, hrvatskoj ćirilici i latinici. Na njima se temelji  i priča o tisućuljetnoj hrvatskoj kulturi koja se razvija na ovim prostorima stvarajući iste mitove i ista povijesna sjećanja uz nastanak novih kulturnih dobara i baštinjenje zatečenih, samoniklih, na ovim prostorima,  Vučedolska kultura, da samo nju spomenemo. Motivi  pleterne ornamentike čine  prepoznatljiv  elemenat  hrvatske različitosti u kulturnom identitetu hrvatskog naroda.

Drugo važno obilježje hrvatskog nacionalnog identiteta je vjera i religija. Pripadnost kršćanstvu, katoličanstvu, određuje vlastiti hrvatski identitet svrstavajući ga u zapadni civilizacijski krug i diferenciraju ći ga od identiteta drugih s kojima je u dodiru. Duboka i u narodu ukorijenjena vjera u Boga  i pobožnost Blaženoj djevici Mariji je duša hrvatskog nacionalnog identiteta. To najbolje pokazuju stihovi pjesnika: „Dušo duše hrvatske Isusova mati, sunce naših stradanja ne prestani sjati“.

Treće snažno obilježje hrvatskog nacionalnog identiteta je povijesni prostor, teritorij, na kojem je smještena Republika Hrvatska. Svojim položajem pripada srednjoeuropskoj, mediteranskoj sferi na prvim vratima Euroazije. Prirodne ljepote, raznolikost reljefa, duga morska obala sa tisuću otoka te kulturno blago stjecano kroz povijest s pravom nosi epitet Lijepa naša.

Konstitutivni elementi  hrvaskog povijesnog identiteta svakako su  legenda o dolasku Hrvata na ove prostore;  period vladavine slavnih hrtvatskih knezova;  krunidba prvog hrvatskog kralja Tomislava; borba Grgura Ninskog za primat Ninske biskupije u odnosu na Splitsku, koja nije bila hrvatska narodna nego autonomaška;  vjekovni otpor i borba protiv Osmanlija, Siget i Nikola Šubić Zrinski;  otpor prema dominaciji  Habsburgovca, Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i prema dominaciji  Madžara, ban Josip Jelačić,  sve su to elementi koji su ugrađeni u hrvatski  nacionalni identitet,  koji se snažnije formira u drugoj polovici devetnaestog i u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća i vezan je za procese nacionalne integracije. To je vrijeme Iliskog preporoda, vrijeme budnica i davorija, koje se širi  po cijelom prostoru današne Hrvatske, Bosne i Hercegovine i dalje, gdje žive i djeluju Hrvati. Izrastao je  jedinstveni hrvatski nacionalni identitet na uštrb lokalnih i regionalnih identiteta koji su do tada bili dominantni. Hrvatstvo im je bilo svima zajednička komponenta koja ih je ujedinjavala. Tako zamišljena jedinstvena nacija dobivala je svoj jedinstveni nacionalni hrvatski identitet, koji je više bio u svijestima ljudi nego što je bio i činjenični. To najbolje opisuje pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević u pjesmi:

MOJ DOM

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I… gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo – ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

… Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al’ ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba… a ja je grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I… lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Borba za hrvatski nacionalni identitet, borba je za opstanak hrvatskog naroda. Hrvatski narod nakon gubitka vladara narodne krvi bio je stalno prikraćivan u svojoj nacionalnoj cjelovitosti, ali su uvijek postojali elementi njegovog suvereniteta na teritoriju koji je bio kontinuirano ugrožavan. U takvim okolnostima nacionalni identitet se nije mogao drugačije graditi nego kao identitet protiv nekog drugog, a ne kao identitet za sebe. Taj vjekovni san o stavranju svoje države prenosio se s koljena na koljeno kroz generacije kako usmenom tako i pismenom predajom.

„Slobode koji nema taj o slobodi sanja, …“ . Ostvarenje pjesnikova sna dogodilo se tek koncem dvadesetog stoljeća, početkom devedesetih, u krvavom Domovinskom ratu, stoga je razumljivo da nacionalni hrvatski identitet nije do kraja isprofiliran onako kakvog ga imaju države s dugogodišnjom državnom tradicijom. Ne samo zbog toga što je stvaranje identiteta proces koji se neprestano stvara i izgrađuje te što on u sebe uključuje i elemente budućega, nego i zbog povijesnog nasljeđa i dugogodišnje ideološke indoktrinacije totalitarnih režima, propalih državnih tvorevina i vođenih ratova u nedavnoj prošlosti. Hrvatska, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju,  je i susretište triju velikih europskih kultura: mediteranske , srednjoeuropske i balkanske, čiji su elementi ugrađeni u hrvatski nacionalni identitet i koji ga čine jedinstvenim, bogatim  i različitim od drugih. On je jedinstven  i po narodnim nošnjama, slavonskim vezovima, paškim čipkama;  po  bogatstvu glazbenog izričaja od slavonske tamburice, preko zagorski popevki, istarskih napjeva do dalmatinskih klapa;  po gastronomskim specijalitetima s oznakom izvornosti koje se registriraju sve više i u institucijama Europske unije, kako bi se zaštitili i ostali prepoznatljivo obilježje Hrvatske.

Hrvatski nacionalni identitet nije do kraja izgrađen, ni dovoljno osmišljen, između ostalog i jer je hrvatska relativno mlada država sa svojom samostalnošću tek dvadesetak godina. Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iz nutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane  i partizanštine, totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatsko društvo još nije u stanju da racionalno valorizira pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego, još uvijek, im pristupa izrazito emocionalno, dakle, nezrelo. Onog trenutka kad se otkrije sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo,  otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta.

nastavlja se

Izvor : Voice From Croatia

Autor : Ivan Tokić

Datum objave : 29.07.2015.