25 svibnja 2017, Četvrtak 11:45

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

HRVATSKI IDENTITET

„ ‘Identitet’ je kao ‘nacija':  to je pojam čije nam značenje izmiče, mada ne isčezava. Pomalo kao vrijeme po svetom Augustinu: dovoljno je da nitko ne pita što je i svi znaju što je. Ili poput bliskih nam pojmova ljubavi, prijateljstva, poštovanja: dovoljno je ne tražiti definicije i svi mogu shvatiti o čemu se radi.“ (1)

2015-07-24_12.07.15

Ako bismo pak pokušali odgovoriti na pitanje što je idenitet  i koja bi bila njegova definicija  mogli bismo reći da je riječ identitet latinskog podrijetla, dolazi od latinske riječi identitas, -atis, f. što znači istovjetnost. Za potpunije objašnjenje mogli bismo navesti ovdje i talijanski pojam  carta d’identita’  što na hrvatskom znači osobna iskaznica ili pak pohrvaćena latinska riječ legitimacija.  Identitet je zapravo i više od toga jer on uključjuje u sebe i dimenziju potencijalnog, a ne samo da registrira postojeće, pa bismo mogli reći da je identitet zapravo priča o tome tko smo, što smo i što bismo mogli biti.

No, da bismo bili sasvim razumljivi i da bismo što bolje predstavili priču o hrvatskom  identitetu, pođimo od opisa identiteta pojedinca, osobe, kako bismo shvatili da je zapravo to ista priča, jer zadire u srž bitka kako pojedinca tako i zajednice.

Stoga možemo reći da je, pitanje identiteta svakog čovjeka,  pitanje same čovjekove  biti kao bića. Njegov ga identitet čini različitim od drugih ljudi, a njega  samog karakterizira  jedinstvenim i neponovljivim. Identitet nosi u sebi kontinuitet prošlosti, sadašnjosti i onoga što ćemo biti u budućnosti, te je zapravo jedinstvenost svih obilježja pojedinca ili zajednice tijekom promatranog razdoblja.

O FORMIRANJU IDENTITETA

Identitet se oblikuje od samog rođenja, od naizgled nerazumljive a tako intezivne i kompleksne komunikacije djeteta s majkom,  koja u njemu  izgrađuje osjećaj njegove osobnosti, njegovog svjesnog JA. Danas se tako često traži da osoba posjeduje personality, dakle da ima svoju osobnost, a to nije ništa drugo nego izgrađeni i čvrsti profesionalni identitet,  koji osobu  predstavlja prema drugima kao neupitni autoritet. Identitet je obilježje oko kojeg nema dvojbi, osobe izgrađenog identiteta su postojane, znaju što hoće i kako da to ostvare, u svakom trenutku znaju tko su i što im je cilj u životu, one su konzistentne, postojane, samosvjesne, svoje  i različite od drugih.

Osjećaj osobnog identiteta, koji se temelji na uočavanju samoistovjetnosti vlastitog postojanja u vremenu i prostoru te opažanje da nas i drugi tako doživljavaju, proizlazi iz odnosa pojedinca prema drugim pojedincima, koji su od njega drugačiji, a to pojedincu određuje mjesto i ulogu  u društvenoj zajednici.

Danas bismo mogli reći da je identitet dio kolektivne svijesti,  koja se temelji na osjećaju pripadnosti nekoj rasi, jeziku, kulturi, teritoriju, vjeri , a to sve čini temelj pojedincu za njegovu osobnu identifikaciju i različitost od drugih. Vlastiti identitet je u suprotnosti s s neistovjetnim, drugim i  drugačijim.

Kao što se formira identitet pojedinca od samog početka, od njegovog rođenja, tako isto nastaje i formira se identitet jedne grupe, naroda,  nacije; identitet se oblikuje od samog začetka, od predpovijesti i povijesti jenog naroda;  od pojave prvih pisanih znakova, kulturnih i svakih drugih obilježja, koja ga karakteriziraju i razlikuju od drugih.

Nacionalni identiteti  su politički identiteti koji uključuju u sebe različite komponente, sastavnice, cjelokupnog identiteta,  koje opet u svojoj cjelovitosti čine identitet jedne nacije jednog naroda, tako možemo govoriti o povijesnom, kulturnom, etničkom ili  bilo kojem drugom obilježju identiteta.

Identitet je oblik pojedinačnog i društvenog egzistiranja i bez njega pojedinac i zajednica ne bi imali smisao postojanja.

„Imati isti identitet znači osjećati istu ideju pripadnosti, uočavati veze bliskosti, solidarnosti, sudbine, obveza, prvenstveno obveze ljubavi i poštovanja prema vlastitoj povijesti, tradiciji i zemlji.  Identitet znači identificirati se, ali i razlikovat se: tko kaže ‘mi’, samim tim se razlikuje od ‘drugih’.“ (2) 

Povjesni identitet temelji se na povjesnim događajima koji su važni za zajednicu u cjelini,  koji su često i mitologizirani, prenose se pisanom i usmenom predajom kroz generacije s koljena na koljeno.

Dok je pak kulturni identitet, kao dio cjelokupnog identiteta, samosvijest pojedinaca, koji čine jednu zajednicu nastalu na temelju kriterija,  koje je ta zajednica uspostavila kao svoje i koji je čine različitim od drugih zajednica u okruženju;  u Hrvata svijest o tisućljetnoj kulturi, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, kršćanskoj-katoličkoj vjeri, …

2015-07-24_12.16.44

Jezik je jedan od najvažnijih obilježja kulturnog identiteta, po jeziku smo ono što jesmo, on je najjači identifikacijski pokretač. On nije samo sredstvo komunikacije i interakcije s drugima, on stvara osjećaj pripadnosti prvo obitelji, a kasnije narodu, zajednici, naciji. Učenjem jezika formiramo istodobno osobni i kolektivni identitet.

nastavlja se

Izvor : Voice From Croatia
Autor : Ivan Tokić
Datum objave : 24.07.2015.

———————–

(1)  “Zašto se trebamo zvati kršćanima”, Marcello Pera, VERBUM, Split, 2009. str.78
(2)  Ibid, str.78

———————–