26 lipnja 2017, Ponedjeljak 2:52

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

HRVATSKI NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IDENTITETA EUROPSKE UNIJE

2015-08-27_16.13.27

Kakav bismo identitet  trebali  graditi u skoroj budućnosti, ako želimo da Hrvatska u svjetskoj i europskoj zajednici bude ravnopravan, prihvatljiv i prepoznatljiv član. Nema sumnje da bi trebao biti dinamičan i otvoren prema promjenama  koje bi uključivale i pozitivne utjecaje globalizacijskih procesa.  Neophodni su nam jasni simboli identiteta o tome tko smo i što nudimo drugima s pravom mjerom  nacionalnog i internacionalnog. Hrvatski nacionalni identitet treba biti u skladu s identitetom zajednice u kojoj se poštuju demokracija i vladavina prava kao najveće društvene vrijednosti; treba biti usklađena kocka u mozaiku europskog identiteta temeljena na racionalnim i pragmatičnim vrijednostima koje će doprinositi njenom sadašnjem i budućem prosperitetu.

No, problem je što Europska unija ima poteškoća s izgradnjom vlastitog identiteta, on je više zbroj nacionalnih identiteta članica, nego što je vlastiti europski identitet, koji proizlazi iz jedinstvene europske tradicije. On je više projekcija željenih ideja, koje su zapisane u Povelji odnosno Ustavu EU, nego što proizlazi iz svoje vlastitosti kao što je to kod država-nacija. Ovdje je obrnut proces, Ustav proizvodi identitet, umjesto da se na temelju identiteta donosi Ustav.  

Vrijednosti na kojim se temelji Europska unija zapisane su u Povelji o temeljnim ljudskim pravima Europske unije (Nica,2000.) unesenim u Ustav EU (Rim,2004.) i potvrđene (Lisabon,2008.) Lisabonskim sporazumom : „Unija se temelji na nedjeljivim i općim vrjednotama ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; ona se oslanja na načelo demokracije i načelo pravne države“. (1)

Ovo su opća načela, a ne isključivo europska, kao obilježje nužno za vlastiti europski identitet, ona su kozmopolitska, univerzalna. Proizlazi iz toga da bi europskim građaninom mogao postati svatko tko prihvaća ova načela zapisana u Povelji odnosno Ustavu, bez obzira na rasu, spol, vjeru, podrijetlo. Nije stoga čudno što je EU prihvatljivija onima koji nisu Europljani podrijetlom nego samim Europljanima. To sve stvara nesuglasice među europskim građanima i državama članicama, a kada u ova načela nisu navedeni  ni temelji kršćanstva, kao glavno obilježje europskog identiteta, postalo je jasno da formiranje europskog identiteta neće ići tako brzo, ni tako jednostavno.

Važnost i uloga identiteta bitno je pitanje u današnjim turbulentnim društvenim procesima, stoga je nužno sačuvati vlastiti nacionalni identitet u eventualnom zajedničkom identitetu EU, koji ne bi smio ugroziti postojeće nacionalne identitete svojih članica, nego izrastati iz njih.

Hrvatskoj, kao članici EU, NATO-a i UN, se pruža nevjerojatna mogućnost afirmacije svog nacionalnog identiteta, na globalnoj razini, kroz sve vidove društvenih djelatnosti a posebno putem sporta, turizma, zdrave hrane, ekološki očuvane prirode, pitke vode i nezagađenog zraka.

Stručnom i uvjerljivom promidžbom treba plasirati ove vrijednosti na svjetsko tržište koje upravo traži sve ono čime Hrvatska raspolaže, u tom nadmetanju na globalnoj svjetskoj pozornici najbolje rezultate postižu oni koji su originalni, jedinstveni, prepoznatljivi, svoji. To isticanje vlastite prepoznatljivosti u globalnim svjetskim političkim, društvenim i ekonomskim odnosima treba biti hrvatski integrirajući, a ne konfrontirajući, element suvremenog svijeta u nastajanju.

                                                                                   kraj/početak


(1) Marcello Pera, Zašto se trebamo zvati kršćanima, Verbum, Split, 2009. str. 82.


                                                               

Izvor : Voice From Croatia

Autor : Ivan Tokić

Datum objave : 27.08.2015.