17 listopada 2019, Četvrtak 3:45

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

„IMA POSLJEDNJIH KOJI ĆE BITI PRVI, IMA I PRVIH KOJI ĆE BITI POSLJEDNJI“

NEDJELJA 25.08.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : „U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.« Riječ Gospodnja.“ (Lk 13, 22-30)

1566733557070

Draga braćo i sestre! Današnji evanđeoski odlomak u sebi ima prizvuk dramatičnosti. On govori o borbi za prolazak kroz uska vrata koja vode u spasenje. Svi se mi upitamo o svome spasenju. Što će biti na kraju naših ovozemaljskih dana? Na kojoj ćemo se strani naći? Hoćemo li biti prvi ili posljednji? Hoćemo li biti dionici neba ili nas neće biti nikako? Kako dospjeti u Božje kraljevstvo? A Isus govori o uskim vratima…

Kako razumjeti Isusov govor? Kako razumjeti govor o uskim vratima na početku i onaj kraj o mnogima sa sjevera i juga, istoka i zapada koji će na kraju biti dostojni? Kako shvatiti Isusov odgovor na pitanje o tome je li malo onih koji se spašavaju? Na prvu, čini se da Isus prihvaća to jest legitimira postavljeno pitanje o malobrojnosti spašenih. Na kraju, pak, izgleda da prilično veliko mnoštvo prolazi kroz ta uska vrata.

Prije svega, još jednom bih podvukao Isusovu genijalnost u davanju odgovora. Na pitanje „je li malo onih koji se spašavaju“ ne daje odgovor s „jest“ ili „nije“. U Isusovim odgovorima često nedostaje „jasnoće“. Takvu jasnoću koju često njegovi sugovornici, pa i naši suvremenici, traže nazvao bih infantilnom. To je ona „jasnoća“ koja evanđelje trpa u paragrafe. Njoj ljudi nisu čudesno kompleksna bića koja valja razumjeti, prihvatiti, pratiti i s njima hoditi nego predmeti koji mogu ili ne mogu stati u neku točno izmjerenu škrinju (ne)moralnosti. Što Isus čini? Kakva je njegova jasnoća? On priča priču! Priča je na način da u nju uvlači i one koji postavljaju pitanje. Po sebi, pitanje je bilo tipično onodobno, napojeno rabinskim tumačenjima o izabranima, o Izabranom narodu, njegovoj povlaštenosti u odnosu na ostale, o povlaštenosti određenih pojedinaca koji su, valjda, vjeru otaca bolje i vjerodostojnije živjeli od mnogih grešnika, što domaćih što svjetskih. Ukratko, logično. Ne znamo samo je li pitanje bilo retoričko. Je li ovaj čovjek što ga je postavio htio čuti neku za sebe opravdavajuću riječ ili su ga neka tumačenja suvremenika zbunjivala pa je tražio od Isusa da mu razjasni.

Pričanjem priče, Isus i njega dovodi u nezgodnu situaciju. Njome ga je potaknuo da i sebe pronađe. Upravo tako! Ne da se začahuri nego da se zapita. Kako se zapitati? Čini mi se da je ključna rečenica „borite se da uđete na uska vrata“. Još preciznije, „borite se“! Iza ove riječi krije se grčki „agonizo“. Ne treba biti vrhunski poznavatelj grčkoga jezika da nas ovaj „agonizo“, to jest „agonizesthe“ podsjeti na agoniju, na smrtnu borbu, na Getsemani. Isus je na putu za Jeruzalem. I znamo što će ondje podnijeti. Na Golgoti je umro za sve. U Getsemaniju se borio da taj kalež prihvati. Oprostio je svima, Ocu u ruke predao svoj duh. Doista, vrata Getsemanija i Golgote su uska. Ona su mala. Nekome čak i beznačajna. Ali njegov „agonizo“ do danas stoji pred nama i poziva nas da kroz ta vrata prođemo. To su vrata ljubavi. To su vrata milosrđa. To su vrata žrtve. To su vrata istine i života. Zato ima smisla onaj paradoks početka i kraja evanđelja. Ima smisla što ta uska vrata stvarno imaju toliko širine da kroz njih mogu proći mnogi sa svih strana svijeta, a da se istovremeno oni „malobrojni“ koji su s njim i jeli i pili i po čijim je trgovima naučavao nađu vani.

Pred ovim Isusovim vratima nema laži niti pretvaranja, a još manje zasluga. Ona traže poniznost. Postojanje tih vrata otrlo je suze s očiju mnogim siromasima duhom kroz čitavu povijest čovječanstva koji su u očima svijeta bili „posljednji“. Ali Isus poznaje namisli srdaca. Njegovom sudu nitko umaći ne može. Njegova vrata ne mogu se kupiti niti se pred njima pretvarati. Ne pomaže niti poznanstvo s nekim svećenikom kao niti dobročinstvo ledenog srca. A ne pomaže ni svećeniku njegovo svećeništvo ukoliko je obojeno ohološću i samodostatnošću. Kad bi se mjerilo, ne znam smijem li uopće, ali hoću, možda će bolje proći „grešni“ od „savršenog“. To jest, onaj koji zna da je grešnik za razliku od onog koji to uopće ne shvaća.

Konačno, spomenutoj poniznosti valja dodati žrtvu. Onaj „agonizo“. Hvala Bogu na svima onima koji su život promatrali i promatraju takvom dioptrijom. Hvala Bogu na svima onima koji su svakodnevno, s puno ljubavi i strpljenja, ponekad i u teškim uvjetima i s malo razumijevanja nosili ne samo svoj život nego i živote mnogih. Zanimljivo je kako prolazeći uskim vratima otvaramo nepregledna obzorja našim bližnjima.

.

Autor : fra Antonio Šakota
Datum objave : 25.08.2019.