06 prosinca 2019, Petak 10:02

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

INTERVJU : DRAGANA LUCIJA RATKOVIĆ AYDEMIR

Dragana Lucija Ratković Aydemir je povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti, kulturna menadžerica, interpretatorica kulturne baštine, poduzetnica u kulturi i turizmu, te direktorica sjajnog brenda Muze. U nastavku donosimo vam Intervju s gospođom Draganom Lucijom Ratković Aydemir.

1554987757309

Poštovana Dragana Lucija Ratković Aydemir, na početku Intervjua zamolili bismo Vas da u nekoliko rečenica predstavite sebe i svoj karijerni put?

Nakon što sam diplomirala komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, svoju karijeru započela sam u Ministarstvu kulture RH gdje sam radila deset godina. Tu sam stjecala mnoga vrijedna znanja i vještine u području očuvanja kulturne baštine, no kroz svoj karijerni put shvatila sam da rad na baštini može biti od mnogo veće koristi za lokalnu zajednicu negoli je to bilo prepoznato u mom tadašnjem poslovnom okruženju. Kako sam po prirodi komunikativna osoba, osjećala sam da mogu ostvariti mnogo prisnije poslovne odnose s lokalnim zajednicama negoli su mi okolnosti dopuštale te da takvim pristupom moj rad na baštini lokalnim zajednicama može mnogo više koristiti. Hrabrosti mi nikada nije nedostajalo pa sam, ponukana uspješnom suradnjom s mnogim predstavnicima lokalnih zajednica, primjerice u Svetvinčentu, Taru i Rovinju odlučila okrenuti novu stranicu svog profesionalnog puta. Inspiraciju sam dobila i u kontaktu sa ljudima, pripadnicima lokalnih zajednica, posebno kada bih vidjela koliko njima znači njihova tradicija, baština i koliko snažan pozitivan utjecaj uspješna interpretacija baštine ima na pojedince i na cijelu zajednicu. Shvatila sam da je komunikacija i interpretacija baštine moj poziv i pravi smjer za nastavak mog profesionalnog puta. Konkretan poticaj koji me gurnuo u ovom smjeru dogodio se na suradnji u osnivanju muzeja zajednice – Ekomuzeja batana / Ecomuseo Batana, koji je, s ponosom mogu reći, uz osmogodišnje vodstvo Muza godine 2016. uvršten na prestižnu UNESCO listu uspješnih primjera iz prakse u području očuvanja nematerijalne baštine svijeta. Kada je stalna izložba „Kuća o batani / Cassa della batana“ o maloj barci batani, simbolu Rovinježa, bila otvorena za javnost, Grad Rovinj želio je nastaviti suradnju u daljnjem razvoju projekta. Preporuka je bila da bi bilo puno jednostavnije raditi s tvrtkom nego s osobom i to je za mene bio okidač. Tako sam uplovila u izazovne poduzetničke vode i osnovala tvrtku Muze 2005. godine koju sa zadovoljstvom vodim i danas.

Zamolili bismo Vas da predstavite svoj zanimljiv i unikatan brend Muze, koja su Vaša područja aktivnosti?

U Muzama povezujemo znanja iz područja interpretacije kulture i prirode, zaštite kulturnih dobara i muzeologije, kulturnih politika i kulturnog turizma s vještinama kulturnog i baštinskog menadžmenta. Djelujemo kao stručni suradnik i konzultant u više od 60 raznovrsnih projekata planiranja, oblikovanja, izrade dokumentacije, izgradnje ili uređenja infrastrukture za interpretaciju baštine poput interpretacijskih centara, muzeja, kulturnih i tematskih ruta, parkovnih atrakcija i tematskih igrališta te kreiranja cjelovitih identiteta destinacija i mikrodestinacija temeljenih na interpretaciji baštine i njezinoj prezentaciji na inovativan i kreativan način. Rad Muza započela sam sama, no uskoro je individualan rad postao timski i na njega smo danas posebno ponosne. U našem timu su divne žene i uspješne menadžerice u kulturi, po struci muzeologinje, povjesničarke umjetnosti, antropologinje i etnologinje. One su Ivana Jagić Boljat, Mirna Draženović , Iva Klarić Vujović, Mateja Kuka i odnedavno Helena Tolić, te naša voditeljica ureda Anita Dapčević. Naš timski rad i kreativnost naša su snaga. Metodologija koju smo razvile sveobuhvatna je i unikatna, utemeljena na profesionalizmu, teorijskim postavkama i vlastitu bogatom iskustvu. Ono čime se još veoma ponosimo jest mreža suradnika koju smo ostvarile. Svaki novi projekt za nas je nova priča, novi izazov i niti jedan projekt ne stavljamo u postojeće kalupe, već mu pristupamo individualno i s velikim zanimanjem. Suradnike (dizajnere, pisce, arhitekte, fotografe, konzervatore, IT stručnjake, ilustratore, stručnjake iz različitih područja komunikacija, prevoditelje, povjesničare, biologe…) potom biramo prema njihovim znanjima i stručnosti, umjetničkim izričajima, afinitetima i profilu tako da smo uvijek sigurne da će biti najbolji za određeni posao. Vjerujemo da je to ispravan put i da se ovim putem izbjegava štancanje projekata i bezlični rezultati koji nalikuju jedan drugome. U radnim procesima djelujemo kao medijatorice između složenih timova i lokalnih zajednica. Upravo se u ovom dijelu rado poistovjećujemo s drevnim muzama koje su bile zaštitnice i promicateljice umjetnosti i znanosti; nadahnjivale su one koji stvaraju i koje u stvorenom uživaju.

Možete li navesti samo neke od Vaših brojnih projekata, tj. pustolovina kako ih Vi u Muzama zovete :) , koje ste dosad radili?

Naš rad u proteklih 14 godina obilježilo je zaista mnogo suradnji i projekata i teško je izdvojiti samo neke od njih jer svakom projektu pristupamo s jednakim žarom i posvećenošću. Nabrojat ćemo, ipak, samo neke baštinske teme s kojima smo se do sada bavile; od Ivane Brlić Mažuranić i književnog žanra bajke (Ogulin) preko Antuna Gustava Matoša i njegove rodne kuće (Tovarnik) do velikana Ivana Meštrovića i Meštrovićevog znaka u svijetu (Muzeji Ivana Meštrovića), preko Bana Josipa Jelačića i njegovih Novih Dvora (Zaprešić) do kulturne rute „Putovima Frankopana“ na području Primorsko-goranske županije te Posjetiteljskog centra u Kraljevici; od Fausta Vrančića preko Slavoljuba Penkale, Ružičke, Preloga i Mohorovičića do Tesle i Boškovića (Tehnički muzej Nikola Tesla, Zagreb). Od brodice batane i nematerijalne maritimne baštine (Rovinj) i gajete falkuše i njezine ribarske baštine (Komiža) do nematerijalne baštine tradicijskih napjeva gange i bećarca s liste UNESCO-a i drevne istarske maslinarske tradicije (Tar-Vabriga). A što se prirodne baštine tiče, našu su interpretaciju doživjeli brojni fenomeni europske mreže zaštićenih područja NATURA 2000 u inovativnim interpretacijskim centrima brojnih nacionalnih parkova i parkova prirode: od Kopačkog rita, Medvednice, preko Risnjaka, Velebita i Učke, do Brijuna, Telašćice i Kornata (Ministarstvo zaštite okoliša i energetike). Svaki od naših projekata doživljavamo i kao priliku za osobni rast. Naime, svaka nova tema je ujedno i intimno putovanje svake od nas u upoznavanje slojeva i raznolikosti kulturnog identiteta Hrvatske i Europe. Takvo što oplemenjuje pojedinca bogatstvom novih znanja i utječe na dublje razumijevanje svijeta oko sebe. Zato svaki projekt doživljavamo kao uzbudljivu pustolovinu.

Opišite nam svoja iskustva u projektima brendiranja Hrvatske kao europske baštinske destinacije, kao što su projekti Riva velike barke, Kulturna ruta „Putovima Frankopana“ i Ogulin, zavičaj bajke?

Interpretaciji baštine treba pristupiti planski jer to je kompleksan strateški proces. U tom je procesu ključno  sudjelovanje predstavnika lokalne zajednice i zainteresiranih grupa. Mi kao struka usmjeravamo, upravljamo i kreativno interpretiramo baštinu i baštinski identitet, ali ga mi ne možemo živjeti. Očuvanje identiteta uvijek je u rukama ljudi iz lokalnih zajednica. Povezanost lokalnih ljudi s vlastitom baštinom temelj je očuvanja duha mjesta. Zbog toga je jedno od najučinkovitijih sredstava povezivanja posjetitelja s destinacijom osobna interpretacija, neposredno iskustvo prenošenja baštinskih priča u iskustva i vrijednosti lokalnih ljudi. Vrijednost brenda u kulturi gradi se sa svakim kontaktom korisnika s određenim kulturnim “proizvodom“, putem iznimnih doživljaja koje on u njemu emanira i izaziva, a ne samo oslanjajući se na fizičke karakteristike nekog baštinskog kompleksa, umjetnine ili slično. Svako iskustvo prije, za vrijeme i nakon posjeta nekom baštinskom području ili kulturnom događanju ima snažnu ulogu u definiranju i ispunjenu obećanja koje je komunicirano brendom tog kulturnog „proizvoda“. Ako brend nije usvojen, podržan i oživljen od strane nositelja, dionika i partnera u svakom kritičnom trenutku kontakta s posjetiteljem, postat će ništa više nego logo ili natpis na listu papira. Partneri koji djeluju u razvoju nekog kulturnog brenda moraju prihvatiti stav da je svaki kontakt s posjetiteljem prilika da ojačaju i izgrade brend kroz korisnikov doživljaj. Doživljaj je ključ brenda u području kulture! Za nas kulturni identitet i brend Hrvatske leži u oživljavanju i osvještavanju mnogostrukih kulturnih i baštinskih identiteta naših regija, gradova, mjesta i ruralnih sredina. Taj proces uvijek kreće odozdo ili popularno rečeno bottom-up, što znači od samih ljudi u lokalnim zajednicama i lokalnih inicijativa. Dakle, kada veliki broj ljudi bude povezan s vlastitom baštinom u svome životnome okruženju, taj će se ponos i pripadnost vlastitome naslijeđu preliti i na osviještenost vlastitog nacionalnog, ali i europskog kulturnog identiteta.

Kakvo je Vaše mišljenje o svijesti u hrvatskom društvu o važnosti čuvanja kulturne baštine i njenog uključivanja u turističku ponudu i svakodnevni život?

Stanje kakvo imamo danas nije idealno, no nakon toliko godina rada optimistično mogu reći da uviđam kako razumijevanje važnosti očuvanja baštine i razvoja kulturnog turizma polagano pokazuje znakove poboljšanja. Sve je više lokalnih zajednica i institucija u velikim gradovima koji razumiju potencijal i važnost kulturnog turizma. Ipak, utezi odnosno nemar i loše strateške političke odluke u polju kulture iz prošlosti značajno ometaju daljnji napredak. Pored toga, suočeni smo s jednim od osnovnih izazova u radu u kulturi uopće, a on se odnosi na činjenicu da na državnoj razini ne postoji jasna strategija kulturnog razvoja, pa je kao posljedica i djelovanje odozdo, odnosno iz lokalnih zajednica, bez jasnih potpora i kvalitetnih poticaja, bez smjerokaza. Radeći u gotovo svim krajevima Hrvatske, na žalost, došla sam do zaključka da su hrvatski ljudi nepravedno i krajnje kulturno zapušteni, zanemareni i zapostavljeni. Kako sam istaknula, to nije situacija od jučer, već posljedica desetljeća nemara u kojima se jedan oblik zanemarivanja nastavio na drugi. Mi ne smijemo zaboraviti da su za pokretanje svakog projekta potrebni ljudi: kvalitetni, obrazovani, inventivni, osviješteni, zaigrani, spremni odgovoriti izazovima, spremni učiti i raditi u timu. Zato je potrebno puno više raditi s ljudima, omogućavati njihovo školovanje, ali ne bilo kakvo, već obrazovni programi moraju imati europske i svjetske kriterije, te sami biti inovativni i poticajni. Tu su veliki potencijali i radi se o isprepletenim procesima koji paralelno trebaju sazrjeti. Na ovaj način, jasnijim smjernicama s državne razine i boljim obrazovanjem koje razumije i potiče važnost kulturne baštine, rast će i svijest o važnosti njezina očuvanja i ogromnim potencijalima kulturnog turizma.

Poduzetništvo u kulturi. Navedite nam neke primjere kako se može uspješno povezati kreativno poduzetništvo i kulturna baština?

Kulturni menadžment zapravo postoji gotovo koliko postoji i institucionalna kulturna infrastruktura budući da niti jedna institucija ni projekt u kulturi se ne mogu osnovati bez ravnatelja, direktora, voditelja i slično. No kulturni menadžment kao gospodarska djelatnost u privatnom sektoru u Hrvatskoj je još uvijek tek u povojima. Ljudi žele biti uključeni u kulturni razvoj i interpretaciju baštine u svojim sredinama, ali imaju malo ili uopće nemaju iskustva sudjelovanja u takvim procesima. Zbog toga ovi procesi u takvim okolnostima dugo traju, jer se ljudi najprije trebaju osnažiti i povjerovati da je njihov glas važan. Mislim stoga da je najbolji put reakcija lokalne zajednice u kojoj se razvije svijest o potencijalu kojeg u sebi nosi njihovo nasljeđe odnosno baština. Kada se potom okrenu profesionalcima koji ih mogu voditi svojim stručnim znanjem, tada može započeti cijeli proces s izradom strateških planova, u kojima se sagledavaju ukupni kulturni, prirodni i turistički potencijali razvoja. Potom se potrebno usredotočiti na razvoj pojedinih, pomno odabranih i «ručno krojenih» kulturnih i kulturno-turističkih proizvoda. Rezultati su precizni akcijski planovi, od kratkoročnih do dugoročnih te prepoznavanje svih faza implementacije. Onima koji zaista žele sustavno raditi, gdje riječ sustavno treba ovdje i dodatno istaknuti, ovaj proces postaje prava pjesma jer uz našu pomoć oni imaju jasan okvir i cjelovitu viziju. Dakle, oni koji sustavno surađuju s profesionalcima osiguravaju si održivi razvoj od kojeg koristi ima projekt i cijela zajednica. Važno je unutar suradnje organizirati lokalne grupe ljudi za provedbu koji od početka sudjeluju u cijelom procesu i zapravo samo trebaju biti angažirani i proaktivni u procesu nalaženja financijskih sredstava, što je danas uvelike olakšano europskim fondovima. Dubokog sam uvjerenja da novac uopće nije problem što se često misli, već problem zna biti strah od promjena pristupa i otvorenja prema široj viziji jer takvo što u početku predstavlja nepoznanicu. Za ovakve projekte potrebno je da njihovi nositelji, dakle pretežno lokalni političari, budu vizionari. Još uvijek ih je premalo, ali ih ima i nadam se da će ih biti sve više. Rezultati suradnje i povezivanja kreativnog poduzetništva i kulturne baštine mogu poprimiti raznolike oblike, poput tradicionalnih muzeja, ekomuzeja, kulturnih ruta, interpretacijskih centara, posjetiteljskih centara, interpretacije baštine unutar parkova, kulturnih šetnica i tako dalje. Svaki ovakav projekt potom otvara vrata za suradnju s mnogim drugim i sličnim projektima u Europi i svijetu što može znatno poboljšati položaj i utjecati povoljno na razvoj zajednice te održivost projekta. Primjerice, naš projekt „Ogulin, zavičaj bajke“ lijep je primjer koji pokazuje kako interpretacija baštine dovodi do novih prilika i karijera za lokalne ljude. Profesionalna pripovjedačica bajki Sabina Sabljak je, tako, u Ogulinu osnovala svoj obrt gdje uspješno djeluje već godinama.

Kako u ovom modernom digitalnom vremenu privući posjetitelje da više posjećuju muzeološke ustanove, te shvate iznimnu vrijednost muzeologije?

Gradnja muzeja i izrada stalnih postava su kapitalni kulturni projekti kojima se svugdje u razvijenom svijetu pristupa temeljito: od izrade temeljnih muzejskih strategija i strateških planova, koji uključuju pozicioniranje muzeja u njegovom užem, širem i međunarodnom okruženju, izradu plana sakupljanja muzejskih predmeta i razvoja zbirki, plana zapošljavanja, plana djelovanja u zajednici, pa sve do izrade ukupne projektne dokumentacije koja uključuje idejna i izvedbena rješenje sa troškovnicima u obje ove faze kako bi se projekt mogao financirati i pratiti da se ne događaju u našoj praksi učestala probijanja budžeta. Time se bave interdisciplinarni timovi, članovi kojih su zaposlenici muzeja, ali i velik broj vanjskih stručnjaka koji uključuje projektne menadžere, muzeologe, planere izložbi, interpretatore, grafičke, IT i produkt dizajnere, arhitekte i razne druge kreativce iz područja vizualnih komunikacija, filma, ilustracije, animacije, kao i kompozitore, pisce i slično. Uz to se gradnja muzeja stavlja u ključne razvojne dokumente i strategije, pa posebno kad je o manjim gradovima riječ, kvalitetno planirani i projektirani muzejski projekti postaju generatori razvoja i snažno privlače svoje posjetitelje. Ovako duboko promišljeni projekti izbjegavaju mnoge zamke u koje na domaćem terenu muzeji znaju upasti. No u pravu ste kako ste primijetili da smo u vremenu u kojem se zbog mnogih drugih podražaja ponešto gubi zanimanje za muzeje, ali i tu postoje razlike i više i manje uspješne institucije. Ključ za uspjeh je u inovativnim rješenjima unutar muzeja, koji će suvremenom čovjeku pružiti zanimljiv sadržaj i omogućiti mu interaktivno sudjelovanje. Ponekad i podcjenjujemo naše posjetitelje ili prosječnog čovjeka kada generalno zaključimo da im muzeji nisu zanimljivi. Vjerujem duboko da ljudi uviđaju važnost i značaj ustanova i institucija ovog tipa te da u njima žele uživati, no na institucijama i na nama koji se njima bavimo je da razvijamo nove koncepte koje će ljude privući i na prikladan način prenijeti sadržaj kojeg interpretiramo i prezentiramo. Posjetitelji onda nesumnjivo na takav pristup reagiraju pozitivno i s velikim zanimanjem.

Poštovane, na kraju Intervjua želimo Vam zaželjeti sve najbolje, te Vas pitati koji su Vam budući planovi?

Zahvaljujemo na lijepim željama. Naši planovi su zaista veliki te u njima ustrajemo i dalje s primarnim ciljem kvalitete i profesionalnosti. Nastavljamo uspješne suradnje na projektima s našim klijentima, no i na svim razinama poslovanja, te želimo primjerima dobre prakse poslati poruku svakoj zajednici, gradu i instituciji koja prepozna potencijal svog nasljeđa da im interpretacija baštine donosi dobre prilike za razvoj i rast. Dopuštamo da za nas govori naš dosadašnji rad kao najbolja referenca koju kao poduzetnik možete imati te s velikim entuzijazmom očekujemo nove projekte jer znamo koliko je Hrvatska bogata kulturnom baštinom i nasljeđem.

.

Izvor : Voice From Croatia
Razgovarao : Luka Tokić
Datum objave : 11.04.2019.