13 prosinca 2018, Četvrtak 18:00

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

INTERVJU S RUŽICOM VUJEVA

Ružica Vujeva iz Livna još je jedna mlada članica Hrvatskih zvona, apsolventica engleskog i ruskog na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Kandidatkinja je na listi Hrvatske republikanske stranke za Skupštinu Hercegbosanske županije.

IMG_20180828_150226
Čujemo i da si izvrsna studentica. Što bi nam još mogla reći o sebi?

–Kao što ste već napisali, rođena sam u Livnu gdje sam završila gimnaziju nakon koje sam upisala studij engleskog i ruskog jezika u Mostaru. Nakon pet godina studiranja u Mostaru, s nepune 24 godine, vratila sam se u svoj rodni grad. Trenutno me obrana diplomskog rada dijeli od zvanja magistrice engleskog i ruskog jezika, nakon koje mi predstoji odrađivanje pripravničkoga staža.

Što te motiviralo da se priključiš Hrvatskim zvonima?

–Za Hrvatska zvona sam saznala nakon što je jedan livanjski portal objavio intervju kolegice iz gimnazije, Martine Ćurić (intervju rađen za facebook stranicu Zvona). Nakon intervjua, počela sam intenzivnije istraživati samu Udrugu. U cijeloj priči mog priključenja Zvonima, važnu ulogu je imao moj asistent s fakulteta, Krešimir Tabak (također član Zvona), čija su me predavanja uvijek poticala na razmišljanje o procesima u društvu, kao i mojoj ulozi u njima. Kao jedna formirana mlada osoba osjetila sam potrebu za aktivnijim angažmanom u društvenom životu zajednice te sam u Zvonima vidjela odličnu priliku. Bila sam oduševljena što se konačno pojavila organizirana skupina ljudi koja nas želi potaknuti da se uključimo u društveno-politički život i čiji se svjetonazori i stavovi poklapaju s mojima. Moram istaknuti da sam u Zvonima po prvi put osjetila da nisam dio neke mase, nego da se moje mišljenje i mišljenje svakog člana jednako cijene i uvažavaju.

Apsolventica si, što znači da već razmišljaš o tome što i gdje dalje. Možeš li s nama podijeliti svoje želje, planove, ambicije?

– Kad sam upisala fakultet, pet godina studiranja činilo mi se dugačko razdoblje te nisam željela „razbijati“ glavu o tome što i kako nakon studija. No, sve što je lijepo kratko traje tako da je i studiranju ubrzo došao kraj. Početak četvrte godine studija počeo je u meni buditi pitanja što dalje, kako i gdje. S obzirom da većina moje uže obitelji radi „vani“, često sam razmišljala da će vjerojatno i moj put biti takav. No, odlučila sam da se taj moj put ipak nastavlja u Livnu.

Kao kod svakog mladog čovjeka, tako i kod mene želja i snova ima puno. Trenutno sam skoncentrirana na završetak studija i obranu diplomskoga rada te već pomalo pregledavam natječaje za razne poslove. Želja mi je jednoga dana otvoriti školu stranih jezika u kojoj će mladi ljudi i djeca moći učiti ne samo „tipične“ strane jezike, nego i neke malo „čudnije“.

Vjerujem da su neki tvoji kolege upoznati s tvojim angažmanom u Hrvatskim zvonima. Definitivno je to pokazatelj da, s obzirom na društveno-političke okolnosti, ne biraš lakši put. Kakve su reakcije?

-Dobila sam jako pozitivne i ohrabrujuće poruke od obitelji, kolega, prijatelja. Neki od njih su izrazili želju da se priključe te mi je izuzetno drago što sam ih motivirala da se zajedno pokrenemo. Neki su bili i pomalo skeptični na rad Udruge jer smatraju da je jako teško mijenjati stvari nakon toliko godina nepotizma, prevara, krađe…

Što bi mijenjala u Mostaru, u svom Livnu? Što bi mijenjala u društvu općenito?

–Da bi se bilo što promijenilo u društvu, prvo se mora promijeniti cjelokupna atmosfera. Društvo je postalo skeptično, pesimistično, ravnodušno. Danas netko tko ima viziju, ideju, sredstva ne odlučuje se investirati, jer smatra da je u startu osuđen na propast. Ako se ljudi i odluče investirati, često ih administracija ili birokracija vrate na početak. Livno, grad s golemim prirodnim potencijalima i odličnim zemljopisnim položajem, pruža toliko mogućnosti za investiranje u obnovljive izvore energije, razvijanje turizma, gospodarstva, poljoprivrede. Nažalost, brojni investitori su naišli na nerazumijevanje gradske vlasti za pokretanje bilo kakvih novih pogona i otvaranje radnih mjesta. Brojni OPG-ovi su „tiho“ uništeni novim nametima. Svjesna sam da je nemoguće odjednom promijeniti dvadesetogodišnji sustav upravljanja, stoga su potrebne male, ali učinkovite promjene koje bi usporile, a nadam se i s vremenom, spriječile daljnje iseljavanje. Promjene kreću od malih investicija, zaštite malih obiteljskih gospodarstava i zaštite malih obrtnika i poduzetnika.

Zvona se doista mogu ponositi što su, osobito u HBŽ – u, uspjeli okupiti predivne, obrazovane, mlade žene. Tvoja poruka onima koje nas prate, imaju što za reći, mogu nešto napraviti, ali osjećaju strah…?

–Mislim da ljudi ne osjećaju samo strah, nego ravnodušnost i apatiju općenito. Toliko puta su prevareni od strane „glavešina“ da se ne žele više petljati u bilo kakve političke prilike. I ja sam donedavno bila samo komentator društvenih okolnosti. No, Zvona su u meni probudila nadu da se uz prave ljude i prave ideje stvari mogu mijenjati nabolje. General Glasnović je na tribini u Livnu rekao da je „apatija najveći grijeh današnjice“. Stoga ovim putem pozivam mlade ljude da se uključe u život našeg Livna, jer ako mladi ljudi ne poduzmu nešto, tko će?

.
Izvor : Voice From Croatia
Datum objave : 28.08.2018.