23 siječnja 2020, Četvrtak 12:31

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

INTERVJU : VELIMIR CRLJIĆ

Velimir Crljić je TV voditelj, reper umjetničkog imena Doktor Oga, stručnjak u video i foto produkciji, obiteljski čovjek, podrijetlom je iz Županje. Velimir je pozitivna, kreativna i ambiciozna osoba. Zajedno sa svojim prijateljima kolegama kreira i vodi TV serijal DANGLADEŠ u kojem na duhovit način intervjuiraju poznate osobe. U nastavku vam donosimo Intervju s gospodinom Velimirom Crljićem.

1574694685685

Poštovani g. Velimir, zamolili bismo Vas da predstavite sebe, te svoj životni i karijerni put?

Rođen sam i odrastao sam u jednom malenom predivnom slavonskom gradu – Županji. S 15 godina sam se preselio u Zagreb gdje sam zbog želje da postanem svećenik upisao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju te sam naredne četiri godine život proveo u Dječačkom sjemeništu. Po završetku srednje škole ipak nisam otišao na Bogosloviju, nego sam upisao Filozofski fakultet, smjer Kroatistike i Fonetike. Tijekom studija sam radio razne studentske poslove, a na jednome od njih sam upoznao i svoju suprugu s kojom imam dvoje predivne djece. U međuvremenu je moja velika ljubav prema glazbi odnijela pobjedu nad svim ostalim ljubavima te sam počeo snimati glazbene spotove, a paralelno s tim i razne druge projekte u kojima je postojala potreba za video produkcijom. 

Dangladeš :) Vi ste zajedno sa svojim kolegama Matijom Gečevićem Khanom i Mijatom Tomićem aka Zijo Kalifatom, kreator i voditelj duhovitog i zabavnog TV serijala Dangladeš koji se prikazuje na Z1 televiziji i You Tubeu. Zamolili bismo Vas objasnite budućim gledateljima o čemu se u Dangladešu radi, kako ste došli na ideju, kako je intervjuirati poznate osobe dok klopaju hranu? :)

Ukratko… Vodimo osobe iz javnog života u restorane na klopu gdje uz ugodni razgovor pokušavamo iz njih izvući ono što nitko prije nas nije izvukao. Na ideju ovoga show-a je došao Matija Gečević poznatiji kao Khan. Gledao je slične show-ove vani i odlučio je nešto takvo napraviti i kod nas, no malo prilagoditi našem podneblju i mentalitetu. S obzirom da sam ja tada bio aktivni youtuber i vloger, svidio mu se način na koji sam obrađivao svoje uratke, te mi je predložio da probamo zajedno napraviti ovako nešto. U sve to smo uključili i našeg miljenika Mijata čija je zadaća izgledati lijepo i pobrinuti se ne ostaviti ništa na pladnju u emisiji. A poveznica koja nas je spojila u ovaj projekt je glazba koja nas je ustvari povezala prije mnogo godina.

Dangladeš je upravo u drugoj sezoni i iz dana u dan raste broj gledatelja, a paralalno s tim i pratitelja na društvenim mrežama koji su jako pozitivno reagirali na ovaj novi sadržaj koji smo im ponudili. Idemo svaki drugi četvrtak u 22:30 na Z1 televiziji, čiji su ljudi prepoznali našu ideju i kojima se i ovim putem zahvaljujem.

A kako je razgovarati s poznatima dok klopaju? U početku nam je bilo čudno, jer smo u sve ovo uletili, kako bi poneki rekli, “grlom u jagode”. No vrlo brzo smo shvatili da i poznati jedu na najnormalniji način! :) I upravo to je ono što ovaj show čini još posebnijim. Jer se svaki puta pobrinemo da se naši gosti osjećaju kao da jedu s poznanicima, a samim time su i opušteniji i neformalniji što dodatno pojačava zabavnu atmosferu na snimanjima. No najbolje će biti da pogledate naša druženja te tako dobijete potpunu sliku svega ovoga.

Humor. Skečevi koje vas trojica radite u Dangladešu su kvalitetno glumački odrađeni, imate potencijal i za eventualno budući sitcom. Kakvo je Vaše mišljenje o humoru u Hrvata, koje hrvatske serije i filmovi su Vama duhoviti, slažete li se da nam je potrebno još više humora i pozitive?

Svaki skeč je pomno isplaniran i trudimo se u svakom novom skeču biti što bolji. Od priče, glume, scenografije, kostimografije,… U prvim epizodama su ti skečevi bili tek ideja kojom bismo u epizodu uveli i predstavili gosta. Kasnije je to postao ozbiljan i bitan segment svake naše epizode te smo se za svaki počeli pripremati i sa scenarijem, pomnim planiranjem lokacija i svega ostaloga što je potrebno za odraditi to na najbolji način… A da smo uspjeli u tome govore i brojni pozitivni komentari naših gledatelja.

Što se tiče humora u Hrvata, on je oduvijek nekako bio “u rukavicama”. Bit ću iskren pa ću reći da mi je otkako znam za sebe uvijek bio draži bosanski, a naročito srpski humor. Bio mi je nekako siroviji, a samim time i bliži običnom čovjeku. Znao bih povući paralelu između ta dva humora u stilu Gospoda Glembajevi vs. Vruća janjetina i pivo uz autocestu.

No, u zadnje vrijeme smo se i mi malo trgnuli po tome pitanju, te naš humor nije više Gospoda Glembajevi, nego nešto bliže svima nama. Velik doprinos svemu tome je donijelo i otvaranje našeg filma drugim tržištima i koprodukcija sa susjedima, a što je izrodilo neke od najvećih filmskih ostvarenja ikada.

Meni osobno od serija su najdraže Bitange i princeze, a od filmova Karaula, Sonja i Bik, Svećenikova djeca te Narodni heroj Ljiljan Vidić. No, kada se zaista želim od srca i s guštom nasmijati, onda odem u kazalište (najčešće Kerempuh, tu i tamo Exit) i tamo vrištim od smijeha. A je li nam potrebno još više toga? Naravno! Puno je lakše i zabavnije kroz život ići s osmijehom na licu i pozitivnim mislima.

Bavite se rap i hip-hop glazbom. Vaše umjetničko ime je Doktor Oga. Kako ste se počeli baviti rapom, po čemu su rap i hip-hop tako zanimljive i kreativne umjetničke forme? Kakvo je stanje hrvatske rap i hip-hop scene?

Rapom sam se počeo baviti na prijelazu iz osnovne u srednju školu. Doduše, ne bih to nazvao bavljenjem rapom nego sam se jednostavno pronašao u tom životnom stilu koji podrazumjeva sve ono prema čemu imam afinitete i u kojem bih mogao ostvariti sve svoje životne ciljeve. Cijeli moj život je obilježen tom nekom kreativnom crtom i hip-hop kao kultura je savršeno okruženje da ta moja kreativnost dođe do izražaja. S obzirom da me Bog nije nagradio nekim nebeskim glasom, a oduvijek sam osjećao da takve stvari imam u sebi, rap je, uz poeziju, bio idealna forma za sve to iznijeti van. I u početku me upravo to ponukalo da se okušam u tome, a kad sam shvatio da mi to ide, kasnije sam samo nadograđivao. Rap je vrlo kreativna forma, jer se kroz više stilova može jako puno toga reći. A ako tome pridodamo i koketiranje s raznim drugim glazbenim žanrovima, onda kreativne granice ne postoje.

Trenutno stanje naše scene je odlično. Pojavilo se puno novih imena, oformile su se neke nove grupe, ulaže se jako puno i vremena i truda, ali i novaca i rezultat svega toga je itekako vidljiv. Mislim da nema grada u Hrvatskoj koji nema svoju hip-hop scenu. Dugo vremena smo se svi vraćali na to kako je nekada bilo bolje, kako dalje od Tram 11, Bolesne Braće, Nereda i Stoke, El Bahatee-ja ne postoji… Ali smo napokon došli u vrijeme novog vala koji tu igru igra na vrlo visokom nivou.

Jedini nedostatak u svemu tome je što masovni mediji još uvijek ne podržavaju našu scenu, ne guraju tu glazbu koliko bi trebali i koliko ona zaslužuje. Ali, na sreću, živimo u modernom vremenu u kojem nam je sve preko društvenih mreža dostupno, te razvoj i uspjeh hrvatskog rapa ima zagarantiranu budućnost.

Bavite se video i foto produkcijom, u današnje vrijeme da li je potrebno ulagati puno novca da bi se dobila kvalitetna video i foto produkcija, ili je kvalitetu moguće dobiti kreativnošću?

Oduvijek sam bio zagovornik da je kreativnost ono prvo i osnovno što je potrebno da bi se uspjelo. Poslušamo li i pogledamo li danas neke od najvećih klasika i najuspješnijih projekata, tehnički i kvalitetno za današnje pojmove oni su smeće, ali su u tom vremenu bili najmodernija produkcija.

Kada to shvatite, onda uložite novac u malo bolju opremu od trenutne. A kad prvi puta uložite u novu opremu, onda upadate u rupu koja nema dna. Onda supruzi morate objašnjavati zašto je baš taj aparat bolji od vrhunskog aparata koji već imate, zašto je digitalno bolje od analognog, zašto vam treba baš taj stabilizer, jači procesor, grafička,… Jednostavno nema kraja! I ako još uz sve to želite s tim izaći van, nekome drugome odraditi projekt, onda ste u velikom problemu! :)

Tako da nisam siguran mogu li se kreativnost i kvaliteta razdvojiti. Više sam zagovornik da je kreativnost potrebna da bi se nešto odlično započelo i napravilo, a onda i kvaliteta da bi se to na najbolji način predstavilo široj publici.

Vi ste podrijetlom iz Županje, kakvo je trenutno stanje u Županji i Slavoniji, kako riješiti problem iseljavanja, pogotovo mladih ljudi, u strane države?

Stanje nije dobro! Jako puno mladih ljudi je napustilo svoje domove i sreću odlučilo potražiti u nekoj tuđoj zemlji. I sam sam donedavno bio na korak odlaska iz naše zemlje, ali sam si odlučio pružiti još jednu šansu. I nisam pogriješio. Doduše, još sam miljama daleko od ostvarenja svih svojih životnih ciljeva, ali ono što me drži ovdje je to da osjećam da sam na dobrom putu. Lagao bih kada bih rekao da je lako! Svakodnevno radim dva posla (supruga također), maksimalno se trudim supruzi i djeci biti na raspolaganju, dnevno spavam u prosjeku 4 sata (ponekad i ne spavam), ali bez muke nema nauke, bez žrtve nema napretka tako da vjerujem da će se jednoga dana sva ta energija i vrijeme uloženo u bolju budućnost vratiti.

Voljena Slavonija moja… Meni je nepojmljivo da se to događa s tim dijelom naše države. Pa to plodno tlo može prehraniti kompletnu našu državu i to s kvalitetnom i vrlo ukusnom hranom, a višak od toga ljeti prodati turistima i priskrbiti još dodatni novac u državnu blagajnu! Ponekad se pitam radi li netko namjerno na uništavanju toga i kome je to u interesu? Dragi Bog nam je podario takvo dobro, a mi ga uništavamo. Jednostavno mi je to nevjerojatno i ne mogu se pomiriti s time.

I upravo ponukan tom situacijom pokušao sam poslati poruku svima onima koji su otišli i koji se tek spremaju otići, da ostanu, ulože maksimalno sebe u promjene te pokušaju promijeniti ovu lošu situaciju.

S jednim prijateljem koji je 2010. napravio upravo to i otišao u Kanadu u potrazi za boljim životom napravio sam pjesmu koja će sve slavonske duše (a i ostale koje imaju takvu dušu u sebi) potaknuti na razmišljanje o ostanku i povratku. Jer čak i Josip koji je napravio i himnu iseljenika pod nazivom “Sjećanje” je odlučio vratiti se na svoju rodnu grudu. Jer nigdje nije bajno i idealno, nigdje ne teče med i mlijeko i svugdje se čovjek mora jako potruditi da mu bude bolje. Zašto se onda ne potruditi na svome?

Uskoro bi svjetlost dana trebala ugledati pjesma “Da mi lipa zamiriše” koja progovara upravo o tome.

Poštovani g. Velimir hvala Vam za Intervju, koji su neki od Vaših budućih projekata?

Hvala vama na pozivu, na ovim pitanjima i jer ste mi pružili priliku predstaviti se vašim čitateljima. Uz svakodnevni rad na novim epizodama Dangladeša, uz intenzivan rad na novoj pjesmi, u zadnje vrijeme sve više sa suprugom razgovaram o pokretanju obiteljskog biznisa. S obzirom da se supruga već dugo bavi izradom nakita za krštenja, krizme i vjenčanja, izradom raznih pozivnica, zahvalnica i ostalog vezanog uz to, vjerujem da bi se i moja znanja i vještine idealno uklopile u to te da bismo mogli pokrenuti i nešto svoje u čemu bismo uz energiju koju posjedujemo, znanja i volju vjerojatno bili uspješni. Ideja je u povojima, vidjet ćemo što će se izroditi iz nje.

Još jednom, veliko hvala i pozdrav svim vašim čitateljima.

I gledajte Dangladeš! :)

.

Izvor : Voice From Croatia
Razgovarao : Luka Tokić
Datum objave : 25.11.2019.