16 siječnja 2018, Utorak 20:12

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

INVENTURA

Pravorijek Zemlje (Svijeta). Ljudi ili svjetine?! Međunarodna pravda je presudila: Hrvati su podijelili BiH. I Međunarodna zajednica u BiH je suglasna s tim. I kao da nitko nije dijelio BiH osim Hrvata. Za to se nije sudilo Srbima. Muslimanima?! Ni u ludilu. Međunarodni predstavnici (Carrington – Coutileiro; Vance – Owen; Owen – Stoltenberg i s njima oni nevidljivi lutkari iza scene)!!? Nisu ni oni. Nitko. Samo Hrvati.

1513712070904

Nisu ni oni razni međunarodni dušebrižnici i tumači Daytona od potpisivanja do danas. Jedino i samo Hrvati. I uspješno su to obavili: pola su dali Srbima, pola Bošnjacima i Hrvatima ništa. Oni takvi kakvi jesu za sebe su odabrali krivnju. Jer na nju su navikli. I ne znaju živjeti bez nje. Barem onaj veliki dio hrvatskoga naroda koji je kažnjen zato što je bio davnih dana podanik cara i kralja, pa zatim jer se u turbulentnim okolnostima borio (gle, sramote) za vlastitu državu i na koncu jer je uspio, unatoč svemu, pobijediti u ratu nečije miljenike.

Kad me pitaju zašto? I kako je moguć ovakav apsurd? Ne preostaje mi ništa nego nemoćno slijeganje ramenima ili potonuće u teoriju zavjere pa su nas tako sotonisti (i, s njima, ortodoksi i islamisti) predodredili za nestanak u zemlji naših predaka.

Jesmo li krivi za rat? Koliko znam ni jedan Hrvat nije poginuo niti tri kilometra dalje od neke hrvatske kuće (i hrvatske i katoličke obitelji koja je bila potrebna njihove obrane), možda tek na kraju rata kad smo zatrebali onima koji određuju kako će biti da slomimo srpsku bahatosti i kad smo im poslužili kao sredstvo za ostvarenje njihovih ciljeva. Koliko znam nismo mi napadali ni Kragujevac ni Niš, a nismo ni Zemun iako na njega polažemo povijesno pravo. Nismo, kao što bi neki htjeli odnekud došli na svoja ognjišta u zemlji koju baštinimo od pamtivijeka, nego su nas iz nje proganjali i istjerivali i to stoljećima a mi smo joj se uvijek iznova vraćali i prijanjali za nju znojem, suzama, krvlju. I branili je do posljednjeg daha.

I sad bi kao trebali otići.

Kamo?!

Neki navodno trebaju u svojim zemljama dobre radnike, zapadno odgojene, pokornosti naučene, zgažene u dostojanstvu, opterećene krivnjom da im opet služimo kao bezimeni građani drugoga reda u njihovim zemljama, njihovoj oholosti, bešćutnosti, pohlepi i gramzivosti.

Kod ovakvih prijatelja, neprijatelji nam i nisu potrebni.

Inventura je godine na izmaku i zbrajam političke račune. U BiH je zavladao muk. I strah. Prijete nam nestankom. A naša politika kao noj, zabija glavu u pijesak i nada se. Čemu?! Ah, da; dok je narod na izmaku snaga nekima je kao nikada, jer nikada ovako nije bilo. I zašto da brinu narodnu brigu, jedina im je briga kako sačuvati (sve ono što se na onaj svijet ipak ne može ponijeti), ali dobro dođe da se ostavi svojima. A to što narod odlazi ili stenje od nemoći tko da još o tome povede računa. Oni koji su otišli oni su se ionako pomirili sa sudbinom, a ovi ovdje da imaju pameti već bi davno otišli (zar ne vide da se ništa ne može). I tako, ostavljeni sami sebi, obespravljeni, poniženi, opterećeni krivnjom trebali bi prihvatiti zauvijek ulogu naroda bez prava, građana bez identiteta. Ako podignemo glavu nad njom kao mač se nadvio UZP-e.

Ali, ne znaju oni s kim imaju posla.

U Republici Hrvatskoj (drugoj našoj državi), nažalost kao i ovdje vrijedi ono, davno postavljeno, pitanje Marka Matića: Čija je naša država?!

I godina na izmaku možda će ipak ponuditi neke odgovore. Na presudu koja je sramotna najprije su reagirali riječima da je neprihvatljiva, potom su nam priopćili da je djelomično neprihvatljiva, a nakon nekog vremena upitat će nas neznani: Koja presuda?

Iz kojeg središta moći su ih uvjerili da su Hrvati podijelili BiH i dali pola Srbima, pola Bošnjacima a sebi ništa još nam nisu dojavili. Čekam. Možda nam i kažu.

A Vjerodostojni je sve vjerodostojniji nakon što se uspješno riješio ono malo ministara iz HDZ-a koji su u prethodnoj vladi nešto vrijedili, uspješno se riješio i Mosta, a onda uspostavio stabilnu vladu (s klijentelistima i lijevo-liberalnim nazovi narodnjacima i Pupovcom kao nadzornim organom dopuštenog hrvatstva). I sve je krenulo nabolje: obrazovanje i kulturu dao je mrziteljima hrvatskog identiteta a on se bavi Agromorom, INA-om tako uspješno da je vlada sve stabilnija a država sve labilnija. Toliko se uspješno bavi hrvatskim problemima i rješava ih da je veliki dio nekada bogate Slavonije na putu bez povratka, Lika je ionako prazna, a o Zagori i da ne pričam. Materijalnu bazu (što bi rekao Marks) nikako da osigura, a duhovnu nadgradnju poklonio mrziteljima Hrvata i Hrvatske. Mašala!

Hoće li izdobriti u godini koja dolazi. Ili će biti to gore (togore, togore, kako bi u nas rekli)? Tko bi znao. Kad se čovjek ne bi nadao što bi mu preostalo?!

Netko je davno ispričao priču, i danas sam je ponovno čuo, u novoj verziji o onom čovjeku koji se prigodom velike poplave uzdao u Boga pa nije prihvaćao pomoć ljudi iz čamca, pa ljudi na splavu, na koncu i onih iz helikoptera pa se na kraju utopio i kad je došao pred Boga i pitao ga: „Bože, ja se uzdah u tebe i Ti mi ne pomože.“ A Bog pravedan i prepun milosrđa reče mu: „Poslao sam ti čamac, splav i helikopter i ti me optužuješ, da nisam milosrdan kao što jesam zar bi razgovarao sa mnom.“

Ako sam odustaneš od sebe nitko ti ne može pomoći. I zato, moj narode, ponovno nam je se uzdići i uzeti u ruke vlastitu sudbinu. I Bog će biti na našoj strani samo se treba zauzeti za sebe. Dosta je bilo uzdanja i očekivanja treba se aktivno zauzeti za sebe. I kucati na vrata diljem svijeta. Komu? Ta nas nitko ne čuje. Nadati je se ipak da u tom svijetu nisu svi zatvorenih srca kao njihova politička elita, da tamo ima srca i ima ljudi koji kada doznaju za ovu nepravdu koju nam čine u njihovo ime navodni njihovi predstavnici da će oni podići glas. Stoga je na nama da svijet dozna o čemu se radi i tko radi i kako radi i kakvu nam nameću pravdu i zašto nam nameću krivnju da smo mi podijelili BiH i dali pola Srbima pola Muslimanima a sebi ništa. Odgovor je jednostavan: onima kojima se želi nametnuti politički identitet da bi to prihvatili nužno je nametnuti krivnju. Svi su dijelili BiH, a nama su ispostavili račun. Račun ne prihvaćamo.

A mi, trebamo biti pripravni kad dođe dan.

P.S. opterećen svakodnevnicom i učinkom naše veoma uspješne političke elite u ovoj laganoj godišnjoj (i višegodišnjoj) inventuri u gorčini zaboravih da nam dolaze sveti dani. Krist nama se rađa. I svjetlost se ne može zaustaviti. Istina pobjeđuje. Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo.

.
Izvor : Voice From Croatia
Autor : Marko Tokić
Datum objave : 19.12.2017.