21 kolovoza 2018, Utorak 22:22

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

ISKUŠAVAO GA SOTONA, A ANĐELI MU SLUŽAHU

NEDJELJA 18.02.2018. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« Riječ Gospodnja.” (Mk 1, 12-15)

IMG_20180218_145856

Crkva je ustanovila Korizmu na uspomenu četrdesetodnevnog Isusova posta u pustinji. Isus je u pustinji činio pokoru i molio. Time nam je svojim primjerom pokazao da i mi moramo činiti pokoru i moliti. Pokora i molitva spada u bitni element svakog kršćanina. O našem odnosu prema pokori i molitvi ovisi i sav naš kršćanski život. Svoje sljedbenike Isus nije oslobodio križa, nije oslobodio pokore ni molitve, jer je sam ne samo znao nego i iskusio kako je i koliko to korisno i potrebno. I prije nego je počeo svoje javno djelovanje, prije nego je nastupio djelovati kao obećani Otkupitelj, povlači se u pustinju i tu posti i moli i odbija zauvijek đavla učeći da čovjek ne živi samo o kruhu nego i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. Primjer Isusov za nas je najbolja pouka. Zato nam Crkva danas i stavlja pred oči Isusov primjer iz pustinje, da nam kaže kako se i mi imamo vladati kroz ovu i svaku Korizmu i cijeli svoj život.

Najprije, Isus se povukao u pustinju. Ostavio je svijet da može biti slobodniji u svom obraćanju sa nebeskim Ocem. Mi ne možemo odlaziti u pustinju, ali možemo i moramo izbjegavati bliže i dalje grješne prigode. Bliža grješna prigoda je sve ono što nekoga navodi na veliku opasnost da sagriješi. Sredina u kojoj živimo, knjige koje čitamo, sredstva priopćavanja koja slušamo, osobe s kojima se sastajemo, slike koje gledamo, filmovi, internet i društva koja pohađamo – vrše veliki utjecaj na nas. To može biti u dobrom, ali i u lošemsmislu. Ako u lošemu, nama je dužnost to izbjegavati i odbacivati od sebe. Uvijek i u svako doba našega života, a kroz Korizmu, kao vrijeme pokore, posebno. Netko je dobro napisao: „Pobuđuju na smijeh, ili radije na sažaljenje, neke duše, koje kažu da su kršćani, da žele sveto i u pokori sprovesti Korizmu, a neće nipošto da se odvoje od zlih prigoda, u koje ih je sotona zavela. Htjeli bi biti kršćani, a uživati sve zabave i naslade svijeta. Htjeli bi biti kršćani, i vele da ne žele uvrijediti Boga, ali pod nekim prešućenim uvjetom, da im svećenik nikada ne smije govoriti, kako ne smiju nećudoredne i bezbožne knjige čitati i pohađati nepristojne plesove. Neka se ne varaju! Takvi nisu pravi kršćani, jer je nemoguće služiti dvojici gospodara!

Korizma je, da primjer Isusa koji se povlači u pustinju iskoristimo, zapreke od sebe uklonimo i ponovno usmjerimo život prema Bogu – svome konačnom i jedinom cilju. Kroz Korizmu treba i više moliti, više i revnije dolaziti u crkvu, razmišljati muku Isusovu, osobito obavljajući korizmeni put križa. Kroz pobožnost križnog puta najbolje dolazimo do spoznaje kako je velika naša zloća i slaboća, a kako velika Isusova ljubav. Tko vrši pobožnost križnog puta on će najbolje uvidjeti kako je isprazan i varav ovaj svijet, kako je veliko zlo grijeh, kako je Isus dobar i kako je jedino ispravno čuvati se grijeha i Bogu služiti. Uz pokoru i molitvu Crkva od nas kroz korizmu očekuje i revnije slušanje i čitanje riječi Božje. Vrijeme Korizme je i vrijeme priprave za Isusovo uskrsnuće. Ali uzalud je Isus za nas uskrsnuo, ako mi ne uskrsnemo duhovno, na novi život milosti. Zato je Korizma vrijeme obavljanja uskrsne svete ispovijedi, po kojoj dobivamo plodove Isusove smrti i uskrsnuća. Moramo izbaciti i ukloniti iz sebe grijeh i obući se u novog čovjeka. Uskrsna ispovijed i pričest su i lijek i hrana našoj duši. Bez te hrane i bez tih lijekova mi se ne možemo održati u milosti Božjoj, a pogotovo ne možemo rasti i napredovati u dobru. Kad bismo se barem kroz Korizmu i svaki dan pričešćivali. „Obratite se!“ Poziv – meni, vama, svima. Korizma, pokora, obraćenje potrebno je svakom čovjeku, cijeloj Crkvi, svakome od nas. Nikad nismo toliko dobri da ne možemo biti bolji. Želim da što bolje i svetije provedemo sveto korizmeno vrijeme. Želim da se njime što bolje okoristimo! Duh Sveti je djelovao u Crkvi kad ju je ustanovio. Duh Sveti je na djelu kad nas potiče i poziva sa svetom Crkvom: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“

.

Autor : fra Marko Vrdoljak
Datum objave : 18.02.2018.