24 travnja 2017, Ponedjeljak 8:31

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

ISPIRANJE MOZGA DOKTRINOM POLITIČKE KOREKTNOSTI

Povratkom na vlast lijeve političke opcije u Hrvatsku 2000-tih doktrinu političke korektnosti provodilo se u tom periodu na grublji i otvoreniji način nego što se to sada čini. Tekst koji slijedi uvodi nas u ta vremena: „Paradigma političke korektnosti jest u tome što ona dopušta raspravu o svemu i svačemu, ali u njoj sudjeluju pretežno „odabrani“ i „posvećeni“. Oni malobrojni kritičari političke korektnosti, koje “svevideće oko” propusti sjesti za “raspravljački stol” tipa Latinice i Otvoreno propušteni su s namjerom da im se, u montiranom procesu, sudi, njima osobno ili idejama, odnosno vrjednotama koje oni zastupaju. Odnos snaga, vojnim riječnikom rečeno, jest pet prema jedan. Ako se još pribroje dva do tri montirana i tendenciozna priloga s krajnje pristranim i isključivim voditeljem, taj se odnos poveća osam prema jedan. U takvom krajnje nepovoljnom odnosu snaga, rezultat je unaprijed poznat.*

2016-02-13_15.07.27

 

Na jednu riječ kritičara političke korektnosti dolazi pet do osam protivničkih. Ne samo to, nego se uopće ne sluša što on govori, jer je svojim stajalištima unaprijed proigrao pravo na civilizirane oblike ponašanja, kako to nalaže doktrina političke korektnosti. …takve emisije imaju sva obilježja ‘vučjeg čopora’.“*

„Ni to, naravno nije dovoljno, jer za potpunu laž i obmanu, osim kontrole riječi, potrebni su i  falsifikatori mišljenja naroda. Pa postoji skupina profesionalnih i dobro plaćenih naštimanih kolumnista, stručnih komentatora, i drugih stručnih tijela, koji će umjesto vas reći što vi zapravo mislite, i čitat će vama, narode, iz duše, očiju, dlana, iz snova, a da vas nikada nisu susreli ni ništa pitali, a ipak su uvijek nepogrešivo u pravu. Ako ste nešto propustili reći, oni će to nadomjestiti. Imaju svoja gnijezda, svoje hajdučke brloge, svoja uporišta, kulturnjačka, GONG-ovska, kazalištarska, pseudo-intelektualistička… svoje HND-ovske novinarske sinode, svoje istraživačke agencije čija će istraživanja na opće čuđenje dokazati da vi ne mislite kako mislite. Pa će, umjesto vaših riječi, uzurpiranim medijskim prostorom krenuti reinterpretacije, obeshrabrenja, zastrašivanja… Krivotvorena riječ, koja hini da je plačni vapaj duše hrvatske – a nije, nego najčešće bezdušna kukavička jaja koja su se u nekim svojim skrivenim urotničkim zavjetovanjima zakleli nečemu ili nekome mrtvom što nam krv još i dalje siše. A s hrvatskom dušom ti i takvi nemaju ništa.“**

Danas se to radi na suptilniji i rafiniraniji način. Ušli smo, naime, u drugu – višu fazu implementacije doktrine političke korektnosti.

Da bi uspjeh bio potpun stratezi politike korektnosti u provedbenom dijelu koriste sada sugestivne elemente kako bi postigli zacrtani cilj – plasirati ideje doktrine političke korektnosti u psihu primatelja medijskih informacija.  Stalnim ponavljanjem istovjetnih informacija (selekcioniranih u skladu s doktrinom političke korektnosti) u različitim emisijama, više puta tijekom dana od jutarnjih do kasnovečernjih sati, ovisno o važnosti informacija i više dana uzastopno, sve dotle, dok se ne kreira  u glavama konzumenata medijskih informacija „mentalna staza“ slična onoj pješačkoj stazi na livadi u proljetnoj travi.

Ako se prođe livadom, jedanput ili dvaput, gazeći travu, neće se napraviti stazu, ali ako se prolazi nekoliko puta na dan, za nekoliko dana formirat će se prepoznatljiva staza naših tragova. Ista je stvar i na području ljudske psihe – ponavljanjem vijesti istog sadržaja više puta dnevno kroz različite emisije, različitih medija, kreira se u mentalnom sklopu pojedinca “mentalna staza” korektnog mišljenja.

Znajući da je ponavljanje majka učenja (Repetitio est mater studiorum), i da je uspjeh veći ako se isti sadržaj plasira različitim informativnim kanalima, potrebno je, smatraju kreatori doktrine političke korektnosti usklađeno djelovanje kroz različite javne medijske servise, tako da se ne razlikuju informacije koje se emitiraju putem elektronskih medija, od onih koje se plasiraju preko tiskovnih. Stratezi ove doktrine tako postižu željeni cilj – konzumentu informacija stvara se privid o pluralnosti medija, a ono što je bitno za politiku korektnosti, uvijek isti ili sličan sadržaj. Pojedinca se tako uvjerava u istiniti sadržaj informacije, jer nije samo da je jedna tv prenijela dotičnu informaciju, nego i radio i … novine. To nije ništa drugo nego proizvodnja pristanka, napuštanje vlastitog i prihvaćanje kolektivnog, u suprotnom ostaju šumove u glavi – nisi cool, nisi u trendu, nisi in...

Od početnog stava, našeg imaginarnog ljubitelja nepatvorenih ideja, kako želi ostati svoj i razmišljati svojom glavom, zbog proizvodnje pristanka kojem je izložen bombardiranjima korektnim mišljenjem političke korektnosti, iz svih medija tijekom dana: u kući kad gleda televiziju, u autu kad sluša radio, u kafiću, dok ispija kavu, kad čita novine, … prekomjernim granatiranjem, u određenom trenutku, transformira primatelja korektnog mišljenja u konzumenta doktrine političke korektnosti  poput  imaginarnog putnika iz sljedeće priče:

“Ožednjeli putnik koji razmišlja u vlaku: za nekoliko minuta, pri dolasku na kolodvor sići ću i popiti pivo, dok u isto vrijeme napola uspavan od umora i vrućine, uljuljan drndanjem vlaka, čita sa džambo plakata: CocaCola-CocaCola-CocaCola i kako vlak ulazi u trijem kolodvora gleda na svakom stupu izlijepljene panoe: CocaCola-CocaCola-CocaCola; silazi iz vlaka i upućuje se prema “kafiću” da iskoristi nekoliko minuta odmora, ulazeći u “kafić” dočeka ga na frontalnom zidu poster u bojama s mladim zaljubljenim parom kako sretni i zadovoljni ispijaju čašu CocaCole pomiješanu s ledom; onaj putnik koji je sišao da popije pivo na pitanje konobara: “Što gospodin želi popiti”?  osjeća kako nesvijesno  iz usta izlazi: “Dajte mi … COCACOLU!”

Dragi čitatelju, ovoga teksta, jednako tako i mi svakodnevno „pijemo propisanu dozu“ korektnog mišljenja prosvjetitelja političke korektnosti, a da nismo svjesni kako smo odstupili od svojih početnih stavova.

Uz ovu jednoumnu, još uvijek vladajuću, mainstream informativnu scenu, unatoč političkoj smjeni na svim brdima političke moći u Hrvatskoj, na sreću, postoje pojedine lokalne oaze drugačije uređivačke politike koje pozivaju u emisije i ljude drugačijeg mišljenja i svjetonazora od onoga kojeg propisuje politička korektnost ljevičarske elite, pružajući tako realniju aktualnu sliku političke i društvene scene u Hrvatskoj.

.

… nastavlja se …

*  Davor Domazet-Lošo, „Strategija vučjeg čopora“, DETECTA, Zagreb, 2008.

**  pater Ike Mandurić, „Narod.hr“, 07.02.2016.

.

Izvor : Voice From Croatia

Autor : Ivan Kvaka

Datum objave : 13.02.2016.