25 lipnja 2017, Nedjelja 6:27

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“JA SAM USKRSNUĆE I ŽIVOT”

NEDJELJA 02.04.2017. DANAŠNJE EVANĐELJE : “Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu« To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. Riječ Gospodnja.” (Iv 11, 1-45)

32

Već bismo današnju nedjelju mogli nazvati uskrsnom, ta sva je ispunjena tekstovima uskrsnuća. Čuli ste u prvom čitanju da Bog po proroku Ezekielu poručuje: „Narode moj, ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova…“ Sv. Pavao hrabri nas u čitanju iz Poslanice Rimljanima: „Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome, koji prebiva u vama.“ Ivan nam u svom Evanđelju opširno opisuje uskrišenje Lazarovo. Sestre su jednostavno Isusu poručile: „Gospodine, da si bio ovdje, brat bi naš još živio.“ No, tada je Krist izgovorio nezaboravne riječi: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“ Da to nisu bile prazne riječi, znamo što se nakon toga dogodilo. Svi nazočni vidjeli su kako na Kristovu zapovijed Lazar ustaje iz groba. Svi su sada uvjereni da je spas osiguran. Svi su ljudi kandidati smrti ili su već umrli, ali Krist je uskrsnuće i život.

To je ta neizrecivo radosna vijest koju kršćanstvo dvadeset prvog stoljeća dovikuje čovječanstvu: „Ljudi, nema mjesta pesimizmu. Vjerujte u život. Krist je jamstvo za naše uskrsnuće. “No prije uskrsnuća treba s Kristom proći kroz kušnje, boli, patnje i samu smrt. Krist je došao na svijet u tijelu. Njegovo je stanje lišeno svih privilegija. Otkriva u čovjeku nesavršenost, krhkost, siromaštvo njegova bića. To „tijelo“ ostavilo je svoje otiske i na čovještvu Sina Božjega. Zbog toga čitamo, odmah po dolasku do Lazarova groba, vidio je mnoštvo i ucviljene sestre, ganuo se i plakao s njima. Isus potresen u sebi pošao je prema grobu. Sigurno je tada i križ imao pred očima. On će uskrisiti prijatelja po cijenu svoga života. Prijatelj izlazi iz groba, a On pristaje da ide na njegovo mjesto.

Strah od smrti progoni svakoga čovjeka. Smrt nikako nije prihvatljiva. Apsurdno je da postojiš, pa te zatim nikad više nema. Pred smrću svatko se normalan opire, ali uzalud. I najmoćniji i najponosniji pali su. Dakle, svi osim jedinoga Krista, kao konačnoga pobjednika smrti. Što se s njim dogodilo, slavit ćemo za dva tjedna. Isto će se dogoditi svima koji u njega vjeruju i za njim idu. Smrt ni za nas nije uništenje, nego prijelaz u bolji život. Sve što ima pravu vrijednost spašeno je, jer je Krist tako htio: „Oče, ove koje si mi dao hoću gdje sam ja, da i oni budu sa mnom.“A živi Bog nije nas stvorio da nas zatim uništi, nije htio da se rodimo samo zato da umremo. Ne čini On kao što ljudi čine, ne uništava niti zaboravlja na svoja djela. I mi ćemo čekati čas buđenja, znak anđeoske trube da razbijemo okove smrti. Odvalivši grobni kamen, vratit ćemo se na svjetlo i život.

Radost toga iščekivanja neka nas već raspoloži na život uskrsnulih u duhu i djelima što nas je Krist naučio. Znao je Krist da će biti i onih koji to neće vjerovati, pa je prorekao: „I kad bi se vratio netko od mrtvih, ne bi vjerovali.“Ljudi onoga vremena bili su sigurni, uvjereni da se ljudsko tijelo, nakon što je četiri dana u grobu, mora raspadati. To je prirodni proces, koji su shvatili svi nazočni, i zato je došlo veliko mnoštvo naroda da vidi što će sada Isus moći učiniti svome velikom prijatelju. Krist je bio svjestan Lazarove smrti kao i svoje moći da ga uskrisi, jer je o sebi kazao: „Ja sam uskrsnuće i život, tko vjeruje u me, ako i umre, živjet će. I nijedan koji vjeruje u me neće umrijeti dovijeka.“ Da potvrdi tu istinu, reći će zakopanom i podvezanom prijatelju: „Lazare, tebi govorim, ustani!“ Nitko se od nazočnih nije usudio ni pomisliti da bi to bila varka. Ali su zlokobni htjeli napakostiti Lazaru, a time i Isusu: htjeli su, naime, Lazara ubiti. Sv. Augustin ismjehuje ih kao luđake koji ne vide da će Isus, ako je mogao uskrisiti Lazara jedanput, to isto moći učiniti i stotinu puta. Ali oni dobrohotni jasno uočavaju odnos između uskrsnuća tjelesa i kompletnog uskrsnuća. Samo onaj tko se rodi na novi život po Duhu Kristovu, tko je već uskrsnuo u Duhu po vjeri, može vjerovati i nadati se da će jednoga dana isti Duh Sveti dati život našim smrtnim tjelesima. I ovdje vidimo na ovom primjeru – Uskrs je dan vjere, ili nije ništa.

.

Autor : fra Marko Vrdoljak
Datum objave : 02.04.2017.