20 ožujka 2019, Srijeda 9:16

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA I VELIKI NELSON MANDELA

Nelson Mandela je otac moderne Južnoafričke Republike. On je bio prvi crni i prvi demokratski izabran predsjednik u ovoj najjužnijoj afričkoj državi. Njegovi reformatorski principi su pomogli da padne sustav Apartheida u kojem je postojala institucionalizirana rasna segregacija i diskriminacija crne većinske populacije, kao i diskriminacija zajednica „obojenih“ i azijata. Zakoni apartheida su klasificirali rase u 4 kategorije : crnci, „obojeni“ (mulati), azijati i bijelci. Sva moć i kontrola u državi je bila u rukama bijelačke manjine. Nelson Mandela je zajedno s malobrojnim hrabrim ljudima poput anti-apartheid aktivista Ahmed Katharde, riskirao svoj život u borbi protiv nepravednog sustava. „Južna Afrika je zemlja mnogo rasa. Ima mjesta za sve različite rase u ovoj zemlji.“ izjava je velike povijesne osobe Nelsona Mandele.

1549674072412

Apartheid je naziv za sustav rasne segregacije, u prijevodu s jezika Afrikansa znači „razdvojenost“ ili „odvojenost“. Rasistički sustav Apartheid je legalno implementiran u zakone Južnoafričke Republike 1948.godine, dakle 3 godine nakon završetka Drugog svjetskog rata. Upravo su pobjednici iz Drugog svjetskog rata, bjelačko stanovništvo pretežno engleskog i nizozemskog podrijetla, nametnuli rasistički sustav Apartheid u kojem su jedino bijelci imali puna politička prava. Apartheid je trajao u Južnoafričkoj Republici od 1948.godine do povijesne 1994.godine kada Nelson Mandela postaje predsjednik. Desetljeća sustavnog tlačenja i ugnjetavanja crnačkog stanovništva u Apartheidu je samo nastavak iste politike kolonijalnih sila iz vremena kolonijalizma. Rasizam je legaliziran zakonima. Postojala su područja koja nisu bila dozvoljena crncima, nego samo bijelcima, postojali su odvojeni dijelovi autobusa za crnce i bijelce, odvojeni dijelovi parkova za crnce i bijelce, čak i posebne klupe za crnce i bijelce.

Nelson Mandela se kao mladi revolucionar svojim govorima o ravnopravnosti i demokraciji pokušavao boriti protiv ovog sustava. U 1950.-tim i 1960.-tim nekoliko puta je bio uhićivan i zatvaran, da bi naposlijetku 1963. godine bio osuđen na doživotan zatvor. Nelson Mandela je u zatvoru proveo punih 27 godina, 1990.godine je pušten iz zatvora nakon velikog pritiska svjetske zajednice. Nelson Mandela je postao simbol borbe protiv ugnjetavanja crnačkog naroda. Apartheid je s vremenom izazivao sve veći otpor većinskog crnačkog stanovništva, a na Južnoafričku Republiku je navukao antipatije cijele svjetske javnosti. Pod vanjskim i unutrašnjim pritiscima, Apartheid se počeo postupno ukidati početkom 90.-tih da bi u potpunosti bio ukinut nakon 1994.godine kada Nelson Mandela postaje predsjednik nakon prvih demokratskih izbora na kojima su državljani svih rasa imali pravo glasa.

„Mi smo svi Južnoafrikanci. Sada je vrijeme da zaliječimo stare rane i izgradimo novu Južnoafričku Republiku.“ Mandela je uspio napraviti mirnu tranziciju iz Apartheida prema demokraciji. I upravo ta činjenica pokazuje koliko je velik čovjek bio. Nakon toliko provedenih godina u zatvoru, Mandela je nakon što je postao vodeći političar u zemlji postupao bez osvetoljubljivosti, bez gorčine, izbjegao je građanski rat i bez većih sukoba izgradio je relativno stabilnu višerasnu demokraciju. Svojim protivnicima je oprostio, želio je razumjeti svoje protivnike i surađivati s njima. 1994.godine dobio je Nobelovu nagradu za mir, koju je podijelio s posljednjim predsjednikom JAR-a iz doba Apartheida Frederikom De Klerkom, bijelcem.

Mandelina vizija istinske demokracije podrazumijeva ne samo slobodne i poštene izbore, nego i poštivanje svih ljudskih prava bez obzira na boju kože. Mandela je radio na podizanju crnačkog stanovništva iznad razine siromaštva, implementiranju politika redistribucije dohotka, jačanju ekonomije i privatizaciji javnih poduzeća. Čak je uspio pomiriti rasne tenzije kroz sport. 1995.godine Južnoafrička Republika je bila domaćin svjetskog prvenstva u ragbiju i uspjela je osvojiti zlatnu medalju s momčadi u kojoj su većinom igrali bijelci. Mandela je zdušno navijao i veselio se pobjedama svojih „bijelih sunarodnjaka“. Mandelina vizija je temelj izgradnje nove Južnoafričke Republike.

1999.godine kada je Mandela napustio mjesto predsjednika i otišao u mirovinu, Južnoafrička Republika je bila neprepoznatljiva država u pozitivnom smislu u odnosu na državu kakva je bila 1963.godine kada je Mandela zatvoren. Za Mandelin uspjeh kao političkog vođe i povijesne osobe zaslužna je njegova želja za kompromisom i fer odnosom. Njegova poznata izjava je „Borio sam se protiv bijelačke dominacije, borio sam se protiv crnačke dominacije, ja čuvam ideju nove Južnoafričke Republike u kojoj su svi Južnoafrikanci jednaki.“ Neki kritičari Mandele govore da se na taj način Mandela „prodao“ bijelcima. Npr.u susjednom Zimbabveu crnačka vlast Roberta Mugabea je nasilno otimala farme bijelcima i davala ih crncima kao reparaciju za godine kolonijalizma. U Južnoafričkoj Republici Mandela nije to dopustio, te su bogatstvo i posjedi bijelaca ostali u njihovom vlasništvu. Nejednakost u južnoafričkom društvu je i dalje vidljiva, crnci su i dalje većinski siromašni, iako se prilično povećao srednji i visoki sloj crnačkog stanovništva. Mandelini nasljednici do danas, također sve crni predsjednici, Thabo Mbeki, Jacob Zuma, Cyril Ramaphosa nisu Mandeli niti do koljena. Npr.Thabo Mbeki je negirao opasnost od širenja AIDS-a što je rezultiralo s preko 300.000 umrlih, a Jacob Zuma se zapleo u korupciji, pranju novca i optužbama za silovanja, nakon čega je podnio ostavku. Aktualni predsjednik Cyril Ramaphosa je rekao da se želi vratiti etičkim principima Nelsona Mandele i smanjiti korupciju u zemlji.

Naslijeđe Nelsona Mandele za Južnoafričku Republiku, cijelu Afriku i cijeli svijet je ogromno. Da Mandela nije pokušavao napraviti kompromis i ustrajao na kompromisima, vrlo je vjerojatno da bi došlo do nasilnog građanskog rata između crnačnog i bijelačkog stanovništva u Južnoafričkoj Republici. Mandela je bio velik čovjek, njegov genijalan politički instinkt i zrelost da razumije kako je kompromis ključ uspjeha njegove države. Kad bi barem hrvatski političari, lijevi i desni, učili od velikog Nelsona Mandele.

.

Izvor : Voice From Croatia
Autor : Jakov Radoš
Datum objave : 11.02.2019.