22 studenoga 2019, Petak 5:34

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“KOJI SE UZVISUJE, BIT ĆE PONIŽEN, A KOJI SE PONIZUJE, BIT ĆE UZVIŠEN”

NEDJELJA 01.09.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.« Riječ Gospodnja.” (Lk 14, 1.7-14)

1567336223186
Spasenje je Božji dar. Nitko nema na to pravo, niti ga može ostvariti svojim snagama. Bog daje što mi ne možemo. Kako to postići, pomaže nam današnja Služba riječi.

Prvo čitanje (Sirah) nas potiče da budemo ponizni u odnosima prema drugima. Ponizno držanje u društvenim odnosima važnije je od darežljivosti i plemenitosti. “Budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. Sto si veći, to se većma ponizi, i naći ćeš milost u Gospodina.” Tko ponizno misli, govori, djeluje – stječe ugled i ljubav drugih. I to je milost. Ponizan: latinski humilis dolazi od humus-zemlja. Ponizni hoda po zemlji. Ponizni je svjestan svoje ograničenosti i bezdana koji ga dijeli od Božje veličajnosti. U njemu nema duhovne oholosti, želje za samodopadnošću, za ciljevima koje ne može postići. Ponizni razmatra o Božjoj riječi i stječe božansku mudrost koja je potrebna za spasenje.

Drugo čitanje podsjeća vjernika da bude svjestan svoga uzvišenog položaja. Pisac to osvjetljava suprotstavljajući starozavjetnu objavu na Sinaju novozavjetnoj objavi Isusa Krista. Starozavjetni Božji narod nalazi se pred opipljivom gorom, kojoj se ne može približiti. Bogojavljenje je u ognju, mraku, tami, vihoru, što stvara neizrecivi strah pred Bogom, koji se objavljuje kroz jecanje trublje i tutnjavu riječi. Starozavjetna objava ispunjenaje strahom. Židovski učitelji uče: opslužuj Zakon i ne boj se suda Božjega. Ali time se ne ukjanja strah.

Kršćanin je, naprotiv, na gori Sionu, u gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu. Njegovi građani su “nebrojene tisuće anđela, svečan skup, Crkva prvorođenaca”, koji su još na zemlji, ali su im imena već zapisana u nebu, u knjizi života. Tu je Bog, pravedni sudac sviju, tu su i “dusi savršenih pravednika, svjedoci vjere u Starom zavjetu, kao i kršćani koji su već stigli u grad Boga živoga. Tko može uzici na goru Sion, u grad kojega je graditelj sam Gospodin? Pisac upućuje na “Posrednika” novog Saveza, na Isusa. Samo u njemu imamo pristup u nebeski Jeruzalem, spasenje se ostvaruje po njemu.

Evanđelje nam donosi subotni objed u kući jednog farizej skog prvaka, na koji je pozvan i Isus. Isus, promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu. Isus ponavlja već poznati nauk mudraca: “Ne veličaj se pred kraljem, i ne sjedaj na mjesto velikaško, jer je bolje da ti se kaže: ‘Popni se gore’, nego da te ponize pred odličnikom.” (Izr 25, 6-7). No Isus ne želi pružiti samo neka pravila pristojnosti, bontona. Prispodoba, kao i sve prispodobe, otkriva tajnu kraljevstva Božjega. Subotno blagovanje je u tijesnoj vezi s gozbom u Kraljevstvu. Isus daje pouku: “Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” Pasiv “uzvišen” upućuje da Bog uzvisuje. Moramo biti ponizni da nas Bog uzvisi.

Druga prispodoba nas uči kako jedino možemo mijenjati svijet da postane drugačiji, ljudskiji i bratskiji, pravedniji i radosniji. Čovjek je društveno biće, uspostavlja odnose s drugima i ovisi o drugima u svom životu. Isus postavlja načelo protiv proračunatosti, protuusluge, uzvraćanja. Mora se na gozbu pozvati one koji ne mogu uzvratiti. Samo tako se stvara istinsko ljudsko društvo, a ne na trgovačkoj računici, koja raslovljuje već na osnovu ljubavi i darivanja. Pred svijetom to izgleda kao ludost. Ali u očima Božjim to je blaženstvo: “uzvratit će ti se (pasiv: sam Bog) o uskrsnuću mrtvih”. Tako Bog radi i djeluje u djelu spasenja. I mi se moramo suobličiti Božjem djelovanju, služiti drugima iz ljubavi, velikodušno.

Bog nas je pozvao u svoje Kraljevstvo ne zato što smo bili vrijedni, dostojni, zaslužni, već iz samilosti prema našoj bijedi i grešnosti. On nas je uzljubio dok smo još bili grešnici, njegovi neprijatelji, da i mi slijedimo put Isusov, put blagosti i poniznosti, krotkosti i malenosti te postignemo svoje spasenje.

.

Autor : Celestin Tomić
Datum objave : 01.09.2019.