06 prosinca 2019, Petak 9:52

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“NE MOŽETE SLUŽITI BOGU I BOGATSTVU.”

NEDJELJA 22.09.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’ I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti. I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.« Riječ Gospodnja.” (Lk 16, 1-13)

1569144475487
Nastavljamo slušati i razmatrati Lukino evanđelje. Nakon prošlotjedne prispodobe o izgubljenoj ovci i drahmi sada slijedi Isusova priča o nepoštenom upravitelju. Riječ je o upravljanju i novcu, kao i o dobroj i lošoj uporabi bogatstva, što je i danas vrlo aktualna tema. Optuženi upravitelj, kojem je povjeren veliki posjed, nakon poziva da položi račun o svome upravljanju, nastoji se izvući iz neugodne situacije i okrenuti je u svoju korist. Isus poziva svoje slušateljem, sve nas, da budemo tako domišljati u službi Bogu, kao što su lukavci ovoga svijeta spretni s novcem.

Spomenuti odnos između Boga i bogatstva tema je i prvoga čitanja iz knjige proroka Amosa. Pored svojih viđenja, ovaj prorok osobito je poznat po govoru o socijalnoj pravdi i borbi protiv iskorištavanja na području društvenih i gospodarskih odnosa. Prorok poziva svoj narod da ne trguje krivim mjerama i prljavim idejama, jer Bog neće dovijeka zaboraviti nijednoga zlodjela. Oštar je prema ljudima zaslijepljenima profitom, zbog kojega uništavaju siromaha i potrebnika. Za Amosa je neprihvatljivo da čovjek postane manje vrijedan od bogatstva ili da bude objekt trgovine. U toj ludoj trci za zaradom i trenuci koji bi trebali biti posvećeni Gospodinu kao što su blagdani (spominje se mlađak), postaju smetnja pa se jedva čeka da taj dan prođe kako bi se nastavilo zarađivanje. „Tražite Gospodina i živjet ćete“ (Am 5,6) poziv je koji treba čovjeku biti pred očima u svemu što radi. U tome smislu prvo čitanje može biti i velika pouka suvremenom čovjeku, koji se nažalost ponajviše mjeri zaradom i napretkom. Čovjek je vrijedan ne samo u onome što čini, nego ponajprije u onome što jest – slika Božja.

Evanđelje nas još snažnije želi poučiti kako ispravno upravljati novcem. Novac na ljestvici vrijednosti treba staviti na odgovarajuće mjesto. Ne valja mu služiti. Novac treba biti prijatelj, a ne bog. Novac valja bit podređen višim vrednotama, nadasve istini, slobodi i životu. U središtu ovonedjeljnog evanđelja gorka je Rabijeva tvrdnja: „Sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti“ Učenik bi trebao biti jednako spreman, mudar i strastven kao upravitelj, kako bi sa sigurnošću naviještao kraljevstvo Božje. Kada vidimo koliko se pojedine javne osobe i političari vješto trude oko nametanja pojedinih ideologija, onda se s pravom možemo upitati gdje je kršćanska zauzetost i hrabrost u promicanju i življenju evanđelja, koje je put, istina i život. Isus nam ne daje toga upravitelja kao primjer nepoštenja, nego kao primjer mudrosti. Ujedno želi svoje učenike pozvati da se ne ustručavaju u dobru svrhu upotrijebiti i one obrasce ponašanja koji se mogu naučiti od sinova ovoga svijeta. Strast i trud koje netko ulaže u ekonomsko poslovanje, sport, posao i slično, može poslužiti kao primjer koliko još više napora treba uložiti u življenje evanđeoskih neprolaznih vrednota. Kad bismo se mi zauzeli za dobro, za kraljevstvo Božje, za ljubav prema bližnjemu s puno fantazije, energije, ustrajno, kao što se mnogi varalice zauzimaju za zlo djelo, tada bi svijet izgledao drukčije.

Za takvo postupanje Gospodin traži vjernost ponajprije u malim, svakodnevnim činima, jer tko je vjeran u malome bit će i u najvećem. Stoga se kršćanska veličina ne pokazuje naočigled čitava svijeta nego u ustrajnosti i malenosti. Primjeri nam mogu biti sveci koji nisu tražili svjetla reflektora kako bi bili viđeni, već su u ona zabačena, tamna i siromašna mjesta donosili Božje svjetlo i utjehu. Neka i nama Gospodin udijeli kreativnosti i ustrajnosti u zgrtanju neprolaznog nebeskog bogatstva!

.

Autor : fra Josip Serđo Ćavar
Datum objave : 22.09.2019.