13 prosinca 2018, Četvrtak 17:57

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

PLENKOVIĆU I BERNARDIĆU, ŽENE U HRVATSKOJ ZNAJU ČITATI

U subotu 24.03.2018. na prosvjednom skupu “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije” okupilo se 40.000-45.000 ljudi koji su prosvjedom iskazali nezadovoljstvo nametanjem rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji u hrvatsko obrazovanje i pravosuđe. U nastavku članka prenosimo govore govornica na prosvjednom skupu.

1521980806356

 

Govor Marije Lukačin : “Znam čitati, konvencija neće pomoći zlostavljanim ženama”
“Ja sam Marija Lukačin. Znam čitati. I ne treba mi Andrej Plenković interpretirati što sam pročitala.
Poduzetnicama sam, sa mužem vodim IT firmu. Imamo šestero djece.
Danas sam ovdje s vama, jer ne želim da Hrvatska ratificira Istanbulsku konvenciju.
Danas sam ovdje zato jer mi je potpuno jasno, kao i svima vama , da Konvencija neće osigurati dodatnu pomoć zlostavljanim ženama, žrtvama nasilja.
Istanbulska konvencija nedemokratski, nepošteno, na mala vrata, skrivajući se iza žrtava zlostavljanja u hrvatske zakone, obrazovanje, sportska društva, kulturu, vjerske zajednice uvodi rodnu ideologiju. Konvencija prisiljava cijelo hrvatsko društvo da pod prijetnjom optužbi za diskriminaciju „ispovjeda“rodnu teoriju kao obaveznu istinu.
Ne želim da moju djecu političke stranke i udruge preodgajaju kroz obrazovni sustav koji i ja financiram.
Želim školu slobodnu od ideologije. I baš kao što ja nikome ne želim nametati svoj svjetonazor, neću dopustiti da to itko čini mojoj djeci.
Koncept roda odvojenog od spola kako ga donosi Istanbulska konvencija nije usuglašen na razini Europske Unije niti Vijeća Europe. Upravo zato konvenciju nije ratificirao velik broj država članica Europske Unije i Vijeća Europe. Zar i ljudi u svim tim državama ne znaju čitati?
Gotovo sve mjere koje Konvencija predviđa za sprječavanje i kažnjavanje nasilja te pomoć žrtvama, njih 48, sa siječnjom ove postale su dio hrvatskog zakonodavstva.
Ne, ne radi se o brizi g. Plenkovića za za žene i djecu.
Jer da ova Vlada brine o ženama i djeci onda ne bismo u Hrvatskoj imali tisuće i tisuće djece koja ne dobivaju alimentaciju, iako na nju imaju zakonsko pravo.
Da ova Vlada brine o ženama i djeci – ne bi više od sto tisuća žena, trgovkinja radilo nedjeljom , bez zajedničkog dana sa svojom obitelji, a često i bez plaće.
Da ova Vlada brine o ženama i djeci – ne bi tisuće žena ostajale bez posla kad ostanu trudne, niti bi se vraćale na slabije plaćeno radno mjesto nakon porodiljnog.
Da ova Vlada brine o ženama i djeci – teško bolesna djeca dobivala bi najbolje lijekove kao što oni kupuju najbolje automobile, vodilo bi se više brige o djeci s posebnim potrebama i njihovim obiteljima.
Ministri ove Vlade pokrenuli su ratifikaciju Istanbulske konvencije ne zato da bi pomogli ženama i djeci, već da bi pomogli sebi.
Nema javnog interesa u ratifikaciji Konvencije – samo korist za političare koji se dodvoravaju Briselu i parapolitičke udruge koje će dobiti ogromna financijska sredstva za svoje aktivnosti – koje nemaju veze sa žrtvama nasilja.
Očekujem da zastupnici i zastupnice HDZ-a održe predizborno obećanje koje je dao predsjednik HDZ-a, Plenković tvrdeći da se HDZ protivi svakoj ideologiji, pa i rodnoj. Pozivam sve saborske zastupnike koji u Hrvatskom saboru predstavljate nas građane da budete pošteni – kao ljudi i zastupnici.
Nemojte se praviti da ne čujete što vam mi, građani poručujemo.
Jer, kad gospodin Plenković ode u Brisel, vi ćete ostati ovdje, u Hrvatskoj.
A ja planiram izaći na sljedeće izbore i ovaj put glasati za one zatupnike koji će u Saboru predstavljati mene i moju obitelj.”
.
.
Govor Marije Burazer : “Danas sam ovdje, jer mi je dosta”
“Ja sam Marija Burazer. Znam čitati. I premijer Plenković mi ne treba interpretirati što sam pročitala. Završila sam farmaciju, imam posao, sve što jesam ili imam postigla sam zahvaljujući svom radu i potpori moje obitelji. Danas sam ovdje, jer mi je dosta. Dosta mi je da me oni koji primaju plaću od poreza koji ja uplaćujem u državni proračun potcjenjuju i lažu.
Izjava kojom premijer Plenković u ime Republike Hrvatske tumači što njegova Vlada „smatra da odredbe konvencije znače ili ne znače“ nema nikakvu pravnu težinu. Sve ključne obveze koje Hrvatska preuzima ratifikacijom ostaju nepromijenjene.
Država koja ratificira konvenciju ne može mijenjati ili ograničavati obveze koje se nalaze u Istanbulskoj konvenciji, a smatraju se “rezervama općeg karaktera”.

Dakle, interpretativna izjava ne mijenja pravni učinak ratifikacije. U članku 78. Konvencije jasno piše da su rezerve moguće samo za točno pobrojane članake, pa tako nisu dopuštene za ideološke odredbe o “rodu kao društvenom konstruktu odvojenom od spola”, obvezu financiranja organizacija civilnog društva ili proizvoljni nadzor odbora GREVIO nad Vladom i državom koja konvenciju ratificira.
Interpretativna izjava nema pravni učinak i zato će se kroz hrvatsko pravosuđe i obrazovanje morati provoditi rodnu ideologija kao i u drugim državama u kojima je zakonom obvezujući koncept „roda kao društvenog konstrukta odvojenog od spola“. Tako je malteška je vlada u rujnu 2017. uvela oznaku „X“ na službenim dokumentima, uključujući putovnice, osobne iskaznice i dozvole za boravak. Svi mogu, radi „rodne ravnopravnosti“ zatražiti da njihov spol na službenim dokumentima bude označen s „X“.
U listopadu 2017. Savezni ustavni sud Njemačke presudio je da parlament (Bundestag) do kraja 2018. mora donijeti zakon koji omogućuje upis i “trećeg spola” u rodni list.
A vlade Danske i Velike Britanije su preporučile Odboru za ljudska prava UN-a da u svojem komentaru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP) umjesto termina “trudna žena” koristi termin “trudna osoba” jer smatraju da je formulacija “trudna žena” uvredljiva za “transrodne” osobe – žene koje smatraju da su muškarci.
I na kraju, kao što ratifikacija Istanbulske konvencije neće zaštititi žrtve nasilja, tako interpretativna izjava neće zaštititi moje građansko pravo da mi nitko ne može teorije i ideologije nametati kao neupitnu istinu.
Želim da se hrvatski zakoni provode i štete sve žrtve nasilja. Očekujem da štite i moje građansko i ljudsko pravo da kažem da je spol biološki određen, kao muški i ženski te da su spol i rod istovjetni – bez straha od progona i tužbi u ime antidiskriminacije.
Očekujem od svih saborskih zastupnika kojima je stalo do slobode govora i građanskih prava da glasaju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.”
.
.
Govor Marije Petričević : “Ne želim financirati žene koje se predstavljaju kao „zaštitnice žena“, a vrijeđaju i etiketiraju sve žene koje misle drugačije od njih”
“Ja sam Marija Petričević. Znam čitati. I ne treba mi Andrej Plenković interpretirati što sam pročitala.
Arhitektica sam. Imam posao. Stara sam 24 godina. Ne želim otići iz Hrvatske. Želim živjeti u državi u kojoj naprijed idu oni koji su marljivi, sposobni i pošteni, a ne oni koje gura politička stranka ili interesni lobi.
Danas sam ovdje zato što ne želim da zastupnici u Hrvatskom saboru koji bi tamo trebali predstavljati moje vrijednosti ratificiraju Istanbulsku konvenciju. Ovdje u svoje ime i u ime svih vas tražim da muškarci i žene koji su ušli u Sabor tvrdeći biračima da su demokršćani – to i dokažu glasujući protiv ratifikacije. I da birajući između poslušnosti šefu stranke i poštivanju volje birača koji su ih izabrali – izaberu nas, građane.
Ratifikacijom Konvencije Hrvatska država kroz Članak 8 preuzima zakonsku obavezu financirati udruge koje se u Hrvatskoj bave zaštitom ljudskih prava samo nekih ljudi. Ratifikacijom Hrvatska preuzima zakonsku obavezu financirati udruge i aktiviste koji godinama primaju novac iz proračuna za zaštitu žena i ljudskih prava – a onda, u plaćenom, radnom vremenu – djeluju kao parapolitičke organizacije.
Financira ih se da pomažu pretučenim ženama,a one organiziraju prosvjede protiv ministra kulture ili branitelja.
Dobivaju novac iz proračuna da štite silovane žene – a one krivotvore istinu o Domovinskom ratu.
Dobivaju novac da štite prestrašenu djecu – a one, financirane javnim novcem – organiziraju kampanju protiv referenduma o braku ili prosvjeduju protiv Katoličke Crkve.
Isti oni koje je g.Bauk u pismu SDP-ovim zastupnicima nazvao „nama skloni aktivisti“ – ratifikacijom Istanbulske će na račun nesreće žrtava nasilja našim novcem financirati svoje ideološke i političke aktivnosti.
Ne želim da Hrvatska odvoji milijardu kuna poreznog novca za financiranje aktivnosti koje nemaju veze sa zaštitom žena i djece.
Ne želim da gotovo polovica moje bruto plaće koja odlazi u državni proračun – financira žene koje se predstavljaju kao „zaštitnice žena“, a istovremeno vrijeđaju, omalovažavaju i etiketiraju sve žene koje misle i žive drugačije od njih.
Ne želim da odbor GREVIO koji se sastoji od 10 žena koje sve zastupaju i promoviraju rodnu ideologiju ima ovlasti uplitati se u hrvatske politike, financije i pravosuđe.
Ne želim da ratifikacija Konvencije učini zakonom obvezno financiranje uhljebništva u civilnom društvu.
Javni novac treba dolaziti do žrtava nasilja, pružajući im konkretnu pomoć.
Ljudi koji napuštaju Hrvatsku, među njima moji prijatelji i kolege – mladi, sposobni, obrazovni – kao glavni razlog odlaska navode besperpsektivnost. Ne vide da imaju budućnosti u Hrvatskoj. Ne vide da mogu svoji radom, poštenjem i zalaganjem napredovati, pošteno živjeti od svoga rada – bez stranačkih i političkih veza. Bez političke trgovine. Jednaki pred zakonom sa svima drugima.
Kažu da je na nama mladima budućnost. Ja izabirem živjeti u Hrvatskoj. Ja izabirem živjeti u najljepšoj zemlji na svijetu jer vjerujem da je ona izgrađena na ispravnim temeljima. Vjerujem da je cijena koja je plaćena za njenu slobodu zalog za budućnost i siguran put za nas i našu djecu. A ono što želim je da se naše žene, naše hrabre majke, bake, sestre, prijateljice, i najranjivije pripadnice našeg društva štite bez paravana, bez skrivenih namjera, bez ideologije – učinkovitom primjenom hrvatskih zakona i transparentnim trošenjem proračunskog novca.
Pozivam zastupnike građana u Hrvatskom saboru da glasuju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.”
.
.
Govor Gordane Turić : “Ne dopustimo nikom da bude iznad Ustava”
“Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji, ja sam Gordana Turić bila sam zastupnica u Hrvatskom državnom saboru u prva dva saziva. Majka sam poginulog hrvatskog junaka Zdeslava.
Dragi prijatelji, kada žena u mojim godinama, majka i baka, dopusti sebi istupiti u javnost onda to mora biti jaki razlog. Sigurno je posrijedi osjećaj ugroze nad obitelji, osjećaj da postoji prijetnja djeci, unucima i domu. Nakon krvlju i mukom praćenog stjecanja slobode, u svojoj državi mi danas osjećamo ugrozu. Povod je ratifikacija Istanbulske konvencije. Sročena kako jest, ona je u nekim važnim točkama upravo nespojiva sa kršćanstvom. Ona me je dobro skrivenim nakanama potakla da dignem svoj glas za zaštitu hrvatskih obitelji, za zaštitu kršćanskih vrijednosti i države u Hrvata.”
“Kažu nam da nismo pročitali, da ne znamo prepoznati sadržaj. Kažu nam da smo nazadni i konzervativni jer vjerujemo u Boga. Kažu nam da ne razumijemo. Pa evo, … pročitala sam i razumjela sam da Istanbulska konvencija otvara mnoga pitanja i gorčine koja proživljavamo usklađujući zakone sa standardima Europske unije. Izoštrila se slika naše stvarnosti i više ljudi nisu u stanju u dobroj vjeri prihvaćati nešto što nam netko diktira.
Zna se da mnoge nevladine udruge koje su financirane od hrvatske države, pod pojmom usklađivanja s europskim standardima i konvencijama, zapravo vode rat protiv hrvatskog suvereniteta, hrvatskog identiteta i hrvatskih vrijednosti.
Neka se zna, sve to plaća Hrvatska. Hrvatska financira nevladine udruge, a one nas prozivaju za fašizaciju, za ksenofobiju, za ustašizaciju, za konzervatizam, za mržnju.. za suprotstavljanje svemu naprednom .. i na taj način predstavljaju sebe kao čuvare nekog divljeg naroda, kako oni kažu, nas divljih Hrvata.
Pročitala sam i razumjela sam da se od odgovornih u Hrvatskoj nije čuo čvrsti glas da zaustavi to ludilo, da se obustavi financiranje takvih antihrvatskih skupina.
Neka se zna, neka se zna da progon hrvatstva i svega hrvatskoga ustoličio, da se legalizirao… Da nam ljudi sa najodgovornijih funkcija Domovinski, obrambeni i osloboditeljski rat nazivaju građanskim ratom. Da nam na kritici naših nacionalnih vrijednosti zamjenjuju pojmove i nameću svoje vrijednosti. Zašto? Zato jer imaju za to mentora, mentalnoga, političkoga, etičkoga i pseudoeuropskoga. Zna se, ti mentori djeluju kroz stotine udruga koje su se naoružale transparentima i bubnjevima – vrijeđajući hrvatski narod.
Pročitala sam i razumjela sam zašto me je posebno uzbudio jedan transparent, koji se našao na grudima ministrice znanosti i obrazovanja: ” za istanbulsku konvenciju” (zvižduci okupljenih uz povike “Izdaja! Izdaja!”) To je ona ista gospođa koja je zaradila ministarsko mjesto noseći transparente na Tomislavovom trgu: “Za bolju Hrvatsku”, kada je skupa sa dobro financiranim udrugama civilnoga društva pokušala inaugurirati nepostojeći kurikulum i progurati svoju civilizaciju kroz izabrane političke likove. Hrvatska je, doduše poklekla pod tom halabukom bubnjeva i antihrvatskih transparenata,.. i ona je izabrana,… A izabrana – za što? Kako to pokazuje veliki novi transparent, predstavlja one koji nam kroz obrazovni sustav žele nametnuti rodnu ideologiju i pri tome optužujući Hrvate da ništa ne razumiju.
Razumjela sam da im je prioritetna zadaća globalizirati hrvatsko društvo uz slogane bjesne negacije hrvatskog identiteta
Razumjela sam da je tragično što su koalicijskom političkom nagodbom, hrvatski obrazovni sustav i sva hrvatska djeca postala nečije vlasništvo, a ministrica koja je rušila svoje predhodnike, pod parolom “Hrvatska može bolje” sada nam transparentom “Za Istanbulsku konvenciju” potvrđuje na kakvu je Hrvatsku mislila.
Istanbulska konvencija trebala bi biti iznad Ustava, kao što je famozni koalicijski sporazum iznad svih zakona i pravila koji su do sada štitili obrazovni sustav.
Nisam, međutim, nigdje pročitala, ali razumijem i znam da nam trebaju nevladine udruge, a ne nadvladine udruge. I neka se zna da trebaju postojati nevladine udruge, ali udruge za Hrvatsku a ne protiv nje. (pljesak i odobravanje)
Udruge za hrvatski narod, a ne protiv njega. Udruge za hrvatsku budućnost, a ne protiv nje.
Udruge za čuvanje hrvatskog identiteta i suvereniteta, a ne protiv njih.
Nažalost, nacija tek sada artikulira neki žamor, protest i ističe učinjene nepravde. Sve se to sada zbrojilo na Istanbulskoj konvenciji. Narod je progovorio i zato i mi progovaramo.
Neka se zna da ne želimo propustiti Hrvatsku izvan kontrole hrvatskoga naroda
Neka se zna da ne želimo nikakve izmišljen skupine niti domaće niti međunarodne – iznad hrvatskoga ustava (pljesak i odobravanje)
Neka se zna da nema te demokracije koja bi nam mogla uzeti pravo na ljubav spram domovine, pravo na govor, pravo na isticanje svojih i kršćanskih vrijednosti
Uostalom, a i da nikada više ništa i ne pročitam, mogu povodom ove nametnute konvencije postaviti stanovita pitanja. Došla nam je eto, konvencija na potpis i na ratifikaciju od one, s globalizacijskih razina, unajmljene Europe, koja nije marila niti za žene, niti za djecu kada sa prolijevala krv i ubijali ranjenici u Vukovaru. (skandiraju: Vukovar! Vukovar!)
Kada su ubijali nedužnu majke i djecu u Škabrnji, kada je Dubrovnik gorio, kada je u Srebrenici bio strašan genocid, kada su se nizali srbočetnički zločini i kad je plamtio velikosrpski fašizam i zločini jugoarmije diljem Hrvatske i u BiH.
Ništa Europa tada nije učinila da nas zaštiti. Blagovala je krv s ovih prostora preko CNN-a, a mogla je Europa sve to spriječiti.
Zna se dragi prijatelji da se u razdoblju mira ili bolje rečeno kada zemlja nije u ratu, najbolji pokazatelji kuda ide društvo, sustav znanosti i obrazovanja te kultura.
Zadržimo se malo na obrazovanju. U medijima čujemo o silnim milionima kuna koje će Hrvatska dobiti iz europskih fondova za provedbu reforme obrazovanja. Naime će Hrvatskoj samo za održavanje opreme u tzv. e-škole trebati preko 2 milijarde kuna. Ovih se dana hvale i s preko 150 miliona kuna za eksperimentalni program u 50-tak hrvatskih škola.
Možete li zamisliti da provode eksperiment s našom djecom, a da nema definiranog cilja, da kurikul nije dobio pozitivne recenzije i da ne znamo što će nam djecu učiti. (Izdaja! Izdaja!)
Da je to samo PR reforma stranke koja je dobila samo 1% glasova. Da je posrijedi improvizatorski uradak jedne skupine čija rodočelnica nosi natpis ” ZA Istanbulsku konvenciju”
Da će nam učitelje educirati British Council, a hrvatske pameti nigdje.
Zar je stvarno moguće da u Hrvatskoj nemamo stručnjake koji mogu odraditi taj važni posao u skladu s vrijednostima naše domovine? … A sada pitanje: Iz takve obzazovne obuke i građanske edukacije koliko i kakvih će još proizaći konvencija? Moramo na to pripremiti djecu, mame, tate i djedove.
Mene koja eto čitam ali i razumijem to nekako silno uznemiruje i opominje. Od kuda taj preokret u Europi? Što znači taj obrat? Ta i takva Europa koja nije imala milosti kad se Hrvate ubijalo sada nas želi pokoriti svilenom mekoćom konvencije o zaštiti žena. Želi uništiti našu budućnost kroz obrazovanje; preko lobista; kroz azil-imigracije i iznad svega primjenom rodne ideologije sve obilato sponzorirajući novcem iz fondova za nagrade poslušnicima.
Oprez hrvatski moj narode, oprez! Moglo bi nakon mrkve biti i batine. Tko će žene zaštititi od lošeg obrazovanja? Tko će nam djecu zaštititi od takvog preodgoja? Pa zar nismo pred 70-tak godina imali pokušaj iz sličnih stranih središta i doduše puno čvršćim metodama, kolektivnog preodgoja i edukacije? Znamo kako je taj pokušaj preodgoja završio… I sve to u ime i sa simbolom neke uvezene antikristove petokrake zvijezde. Zvijezde koju, ma vidi čudne vremenske i duhovne usklađenosti, koju bismo također sada trebali ratificirati.
A mi narod, po istim tim mudracima, ne bismo smjeli niti ovaj put biti spremni očuvati svoje vrijednosti, ni za dom ne bi smjeli biti spremni. Oni bi nas još i kažnjavali za to.
Rijeka Sava i dalje teče svojim smjerom, a hrvatski je narod hrabrošću svojih najboljih sinova, bojovnika s krunicom oko vrata uz velike nove žrtve sačuvao svoje ime i vjeru i obnovio hrvatsku državu. U Hrvatskoj u kojoj se i danas preko 86% stanovnika izjašnjava katolicima.
Je li nam to edukativni centri spremaju nekog novog odgojitelja? Krije li se tu želja naših globalističkih prijatelja da u Hrvatskoj bude manje od 50% katolika? Je su li i poticana iseljavanja iz Hrvatske dio takvog projekta? Je li članak 59-ti Istanbulske konvencije zamišljen tako da u hrvatskoj naselimo novi narod, koji će prihvatiti nove nekršćanske vrijednosti? Je li nam tim člankom poručuju, ako se nećete promijeniti mi ćemo vas zamijeniti?
Eto pročitala sam i razumjela sam da Istanbulska konvencija ima opasnu skrivenu namjeru – razbiti osnovnu stanicu društva, razbiti obitelj. Obitelj kao nositeljicu života, kao nositeljicu vjere. Obitelj kao nositeljicu domoljublja, morala radišnosti i poštenja.
A tko će po konvenciji postaviti kriterije? Tko će obrazovati našu djecu? Tko će postaviti pravila?
Tko će definirati što je nasilje, što je rod, a što je spol?
Zbog svega se mi sutra nećemo smjeti zvati mama i tata, baka i djed, jer nekima to smeta. Vidite… nama ništa ne smije smetati.
Mi nemamo prava biti diskriminirani.
Mi nemamo prava tražiti svoja prava.
Hoćemo li uskoro trebati neku konvenciju koja će zaštititi hrvate u Hrvatskoj? Koja će zaštiti identitet, vrijednosti, tradiciju?
Istanbulska konvencija i sve njezine mjere iznad su svih drugih zakona. Ustav nas više ne štiti. Tko to i zašto dopušta?
A što ćemo mi, hrvatski narode, odgovoriti?
Ne dopustimo nikome da bude iznad hrvatskog ustava i iznad Hrvata i naše domovine.
Ovakvoj Instanbulskoj konvenciji ne smiju potpise ratificirati
Ne dajmo našu državu, ne dajmo naše obitelji, ne dajmo našu vjeru!
Narode hrvatski Bog te blagoslovio!”

.
.
Izvor : Voice From Croatia
Autor : Anamarija Mašić
Datum objave : 25.03.2018.