26 lipnja 2017, Ponedjeljak 2:50

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

POLITIČKA KOREKTNOST I LICEMJERSTVO

U završnom poglavlju svoje skorašnje knjige ‘Društveni inženjering’ (izlazi 21. travnja) naveo sam alate ‘kondicioniranja samokontrolom’, a među njima je izuzev logične autocenzure ili dvogovora mehanizam tzv. ‘političke korektnosti’. Iako u svoj svojoj raskoši u Europi nije uspio zaživjeti, svoje krake raspustio je i duboko se ukorijenio u američkom društvu – poglavito zbog multikulturalnosti i licemjerja koje su sam temelj društva nastalog na ‘raznolikosti’, no paralelno etabliranog na pokolju pražitelja tada novootkrivenog kontinenta, Indijanaca.

2017-01-28_10.29.36
Politička korektnost je termin koji se odnosi na jezik, ideje i politiku koja adresira percipiranu ili stvarnu diskriminaciju prema izdvojenim ili potisnutim grupacijama. Takve grupe su često definirane po spolu, rasi, religiji, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji ili invalidnosti. Oblik misaone i verbalne kontrole. ‘Intelektualno onemogućen’ je eufemizam za mentalno retardiranu ili ‘glupu’ osobu, ‘policijski službenik’ je policajac ili policajka itd. Svu manjkavost političke korektnosti vidite na primjeru kada tamnoputom Amerikancu za Marokanca ili Egipćana tvrdite da su ‘Afroamerikanci’ (što doista i jesu), pa dobijete čitavu salvu demantija i subjektivnih karakteristika tih naroda (to su ‘Arapi’, ‘muslimani’ ili ‘teroristi’) dok biste prozivanjem sugovornika ‘subsaharcem’ ili ‘crncem’ bili oštro napadnuti etiketom ‘rasista’ ili ‘nacionalista’. Nerijetko se izrazi i izbacuju iz verbalne uporabe pa je ‘gospođa’ jedini dostupni termin za ženu (zbog diskriminacije na bračno stanje), ‘hard working’ je percipiran kao uvreda za lijene, ‘božićno drvce’ se preimenovalo u ‘blagdansko drvce’ itd.

Ova eskivacija gesti, ponašanja i izravnih izraza dolazi direktno iz kuhinje Frankfurtske škole i služi kao sustav zaštite manjinskih ili progonjenih društvenih skupina, no u svojoj prirodi djeluje autocenzorski, licemjerno i s dvostrukim mjerilima. Uzmimo kao primjer etiketu ‘fašizma’ – danas je to isprostituizirani naslov koji ne služi da bi se nekoga klasificiralo već da bi ga se najčešće neargumentirano napadalo. Slična je situacija i s brojnim drugim politički korektnim terminima. Kako je termin ‘False Flag’ za zaštite manjina, ne čudi da zemlje Europske unije oštro provode sekularizaciju (kao pokret, a ne sustav vladanja) i zatiru tradicije deregulacijom dok s druge strane brane običaje pridošle s Bliskog istoka kao ‘kulturalnu raznolikost i bogatstvo’. Križ u javnim institucijama tako biva zabranjen, no nošenje burke, igra silovanja ‘Taharrush’ i slične izvitoperene (kvazi)tradicije štite se i zakonski i propagandnim alatima.

Sam izraz je izum već spomenute njemačke škole i tzv. Nove ljevice, a danas je alat liberalnih pokreta koji pasivno-agresivno i projekcijski djeluju na suprotstavljenu stranu. Ne čudi stoga što je termin u početku upotrebljavan kao komunistički meta-jezik podobnika u vlastitim redovima, te kao simbol socijalističkog bunta protiv nešto rigoroznijih ideoloških protivnika (komunista i anarhista). Iako je marksističkih korijena, sredinom osamdesetih preuzimaju ga feministice, borci za ljudska prava (nerijetko bivši totalitaristi), George Soroš, ‘progresivci’ i genderisti. Taj totalitaristički miris osjeti se kada mediji cenzuriraju događaje koji njima bliskim interesnim skupinama ne idu u prilog – što ih čini ne samo ovisnima i subjektivnima već i alatima obične propagande (novinarstvo koje nije na udaru interesnih i političkih instanci doista i jest samo propaganda i PR).

Početkom devedesetih bivši komunisti postaju neokonzervativci (Hrvatska je odličan primjer) i politička korektnost koja do jučer biva jedino autoritativna, zadrta i komunistička prelazi u domenu borbe protiv predrasuda, a cenzura postaje alat borbe protiv netrpeljivosti. Danas se samo odvija ono što se s obzirom na kronologiju i genezu moglo i pretpostaviti – političku korektnost brojne organizacije koriste kao štit, dok same djeluju na rasističkim (‘Black Lives Matter’), seksističkim (radikalni feminizam) ili antitradicijskim (‘Otvoreno društvo’) temeljima. Britanski novinar Will Hutton to odlično prezentira uočivši da je sasvim moguće kako je PK zapravo ‘virus’ ili ‘hakiranje’ liberala kojim je američka desnica Orwellovom ‘misaonom policijom’ penetrirala u meko tkivo tada još nerazvijene scene. U prijevodu – taj virus iznutra jede vlastitu djecu u totalitarnim okovima revolucije koja na van teži biti otvorena i racionalna. U ljudskoj prirodi je da razvijamo latentne naklonosti i skrivene agresije prema svemu što nam je zabranjivano, potisnuto ili van društvene norme – tako smo tijekom stoljeća razvili tabue, fetiše i delikte.

Nema ništa neprirodno u tome da Hrvatska kao zemlja nije tradicionalno sklona multikulturalnosti ili hiperimigraciji – nismo sudjelovali u kolonijalističkim ili imperijalističkim procesima, kao ni agresijama na tuđe teritorije – dapače, uvijek smo se branili od utjecaja izvana i borili protiv vlastitih integralista i unionista. Već kratkom analizom vidimo da današnje političke smjerove ‘fašističkim’ prozivaju oni koji su do jučer promovirali ‘komunistički totalitarizam’ ili sudjelovali u radikalnim pokretima drugih država, da Trumpa ‘rasistom i šovinistom’ nazivaju oni koji su za Obamu glasali isključivo jer je crnac ili za Hillary Clinton zato što je žena, te da Nobelove nagrade za mir odlaze u ruke čovjeku koji je samo prošle godine amenovao preko 26.000 bačenih bombi na teritorije suverenih zemalja (često i bez proglašavanja rata). I iz svega navedenog nije presmjelo tvrditi da će upravo krovna ‘sveta’ politička korektnost biti onaj tumor koji će završiti vladavinu licemjerne ekspanzionističke i imperijalističke politike Zapada. ‘Nazovimo stvari pravim imenom’ ne smije biti floskula ili zabrana, već jedini zakon – ako nekoga plaši istina, taj nije za demokratske tekovine. Ako netko ne dopušta povijesni revizionizam, taj nije znanstvenik. A ako netko želi zabraniti imenovanje rase, spola ili nacije, taj nema veze s progresivnim i liberalnim…

.
Izvor : Večernji list
Autor : Ratko Martinović
Datum objave : 21.01.2017.