22 kolovoza 2017, Utorak 10:17

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

POLITIČKA KOREKTNOST

Općeprihvaćene definicije za političku korektnost nema unatoč njenoj prihvaćenosti i internacionalnoj rasprostranjenosti u političkom i javnom diskursu. U želji da pobliže odredimo pojam politička korektnost (ispravnost) engl. (political correctness – PC) mogli bismo reći da je to izraz koji podrazumijeva nastojanje izbjegavanja riječi, gesta i ponašanja koja bi se mogla shvaćati kao vrijeđanje, omalovažavanje ili marginaliziranje određene socijalno ugrožene i diskriminirane društvene skupine ili manjine.

2016-02-07_18.01.33

 

Ako bismo htjeli biti logički dosljedni samom nazivu onda ćemo reći da bi politički bilo korektno ono što je općeprihvaćeno u jednom društvu i što je izraz općeg suglasja svih njegovih slojeva i svih političkih opcija koje baštine općeprihvaćene civilizacijske, kulturne i humanističke stečevine. No, kako u svijetu, kroz povijest, nikad nije bilo savršene harmonije u praksi, nego samo u teoriji, stoga su u svakom društvu vodeće strukture određivale što je politički korektno, ispravno, a što ne. I ovisno o stupnju međusobne korelacije tih suprotnosti možemo ocijenjivati razinu demokratičnosti određenog društva. Lijeve političke elite sebe smatraju superiornijima u odnosu na druge, svoje ideje (ideologiju) promoviraju kao opću i općeprihvaćeno dobro, koristeći sva raspoloživa sredstva da ih implementiraju u društvo kad su na vlasti, a onda kad nisu na vlasti u ime tih ideja (ideologije) nastojat će ponovno osvojiti vlast. To je manipulacija koju ljevica sustavno provodi – prodajući svoju ideologiju, umotanu u celofan slatkorječivosti, kao univerzalnu vrijednost, stoga oprez!  jer uz političku korektnost najčešće se veže politička manipulacija!

Kako sama sintagma politička korektnost u sebi uključuje, političke konotacije i ne samo zbog toga što potječe iz marksističko-lenjinističkog političkog kruga, koji je određivao stavove i način izražavanja u skladu s ideologijom komunističke partije, pravo na pravilno tumačenje značenja riječi i pojmova prisvojila je sebi u baštinu politička ljevica, jer ona je avangarda društva, samo što se  danas ne zovu komunistima nego liberalima. Stoga je danas nemoguće pisati o značenju i podrijetlu riječi ne uvažavajući ovu činjenicu, zato ne čudi osporavanje njenog poimanja od strane desnih, konzervativnih, shvaćanja koja imaju drugačije politčke poglede i stavove te interpretaciju s lijeva shvaćaju kao nametanje lijeve ideologije i ograničavanje slobode govora.

Eksploatacija pojma politička korektnost  ima svoju dinamiku ovisno o političkim i društvenim procesima. Oživljava na Zapadu u političkim krugovima Nove ljevice u SAD šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prihvaćena je zatim među lijevim liberalima na američkim sveučilištima dovodeći tako do kulturne revolucije u američkom društvu, a potom i u cijelom zapadnom kulturnom svijetu, uvodeći „novu diktaturu vrlina kao nadomjestak istrošenoj i kompromitiranoj diktaturi proletarijata.“*

Svoj ponovni procvat politička korektnost doživljava za vrijeme Clintonove administracije u SAD koncem prošlog stoljeća.  U želji za integracijom manjinskih skupina, i zaustavljanju njihove diskriminacije u društvu, počele su se rabiti u javnom govoru nove riječi i pojmovi koji su trebali zamijeniti istoznačne stare koji su se smatrali neprihvatljivim i anakronim. Relativiziranjem pojmova nastojalo se rušiti tradicionalne vrijednosti, a  uvođenjem novih uspostavljao se novi sustav vrijednosti. Nastala je opća inverzija vrjednota čiji smo danas svjedoci, „dobro“ je postalo „ne-dobro (zlo)“, „vrlina“ je postala „ne-vrlina (mana)“, …

OSNOVNA OBILJEŽJA DOKTRINE POLITIČKE KOREKTNOSTI

Kroz novogovor, političkom korektnošću, nastojalo se, dakle, nametnuti društvu vlastiti pogled na svijet ograničavajući slobodu govora čišćenjem službenog jezika od proskribiranih izraza i zamijenjivanjem novim ili davanjem novog značenja postojećim kako bi bili politički korektni i ispravni. Polazi se tako od ispravnih riječi da bi se stvaralo nove ispravne stavove i tako došlo do novog ispravnog svjetonazora kao jedino korektnog i znanstveno utemeljenog.

Ta pseudo znanostvenost na ljevici uhvatila je takve razmjere i postupke da se uspoređuje s dogmom, dakle, istinom koja se ne smije dovesti u pitanje – reći i misliti dozvoljeno je samo ono što je politički ispravno, politically correct*, sve ostalo se podvrgava ruglu i omalovažava nazivajući ga nazadnim, retrogradnim, reakcionarnim. Stoga je sasvim razumljivo napisati: „Današnji intelektualni terorizam promiče i nameće liturgijske dogme političke korektnosti, poput kozmopolitizma, egalitarizma, multikulturalizma, ateističkog humanizma, antirasizma, kao sveopće prihvaćena načela liberalno-kapitalističkog i lijevog demokratskog vladajućeg mainstreama u zapadnim zemljama, pa i u Hrvatskoj. Međutim, takve su dogme vješto instrumentalizirane u ime održavanja vladajućeg statusa quo određene svjetske političke i gospodarske oligarhije te kao takav intelektualni terorizam predstavlja jednu meku misaonu, lingvističku i kulturnu subverziju“**.

Za pobornike doktrine političke koreknosti „Nije važno je li netko o nečemu (subjektivno) mislio rasistički ili ksenofobijski, ni je li objektivno poticao rasizam, odnosno homofobiju, a pogotivo nije važno je li to ispravno ili pogrješno, dovoljno je samo da se pripadnik neke manjine (ili netko tko tvrdi da govori u njezino ime) drži uvrijeđenim rasistički ili homofobijski“.*

„Predstavnici ovog naučavanja su nemilosrdni, čak nemilosrdniji od svojih komunističkih uzora. Ako oni kažu da nešto nije politički korektno to podrazumijeva da je odmah i neispravno. Dvojbe nema niti je dopuštena. …Dakle, po doktrini političke korektnosti, neispravno nije samo pogrješno, ono je i zlo.“*

Da bi slika o političkoj korektnosti bila što potpunija potrebno je reći da se ova doktrina temelji na antropocentričnoj viziji svijeta i ateističkom pogledu na svijet, u kojem je čovjek centar svemira i konačni smisao postojanja i stvarnosti – lišen vjerovanja u nadnaravno bića, Boga.

.

… nastavlja se …

.

*Davor Domazet-Lošo, „Strategija vučjeg čopora“, DETECTA, Zagreb, 2008.

**Jure Vujić, „U Hrvatskoj je na djelu intelektualni terorizam protiv hrvatskog domoljublja“, Hrvatski list, 28.veljače 2008., str. 22.

.

Izvor : Voice From Croatia

Autor : Ivan Kvaka

Datum objave : 07.02.2016.