24 travnja 2017, Ponedjeljak 8:28

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

PORUKA VELIKOG TJEDNA

Ovih dana živjeli smo Veliki tjedan proživljavajući sjećanja na događaje koji su se zbili prije gotovo dvije tisuće godina. U prikrajku Rimskog carstva odigravala se drama jednog čovjeka u kojoj se prelomio svijet. Ništa i nikad u povijesti čovječanstva nije izazvalo takvu podijeljenost među ljudima kao što su događanja u Velikom tjednu. Činilo se na prvi pogled da će mali lokalni nesporazum biti riješen na primjeren način toga doba (vješanjem na križu) i da će se svakodnevni ritam života vratiti u svoju kolotečinu. Neke lokalne vođe i starješine željele su se riješiti jednog osobenjaka koji je uznemiravao narod i širio novovjerje među stanovništvom remeteći vjekovima uspostavljene kanone vjere.

IMG_20160328_171345

Smetao im je svojim nepokolebljivim tumačenjem zakona i proroštava, davao suvisle odgovore na postavljene vjerske smicalice, i uvijek bi se, očekujući triumf, osjećali poniženo poslije njegovih odgovora. Nastojali su ga ukloniti, pod svaku cijenu, jer je ugrožavao njihov društveni status. Sumnjali su u njegove riječi da je Sin Božji, iako su imali pred sobom dokaze o veličanstvenim djelima što ih je činio, pa su javno govorili da je to blasfemija. No, da bi ga osudili na smrt vjerska nesnošljivost nije bila dovoljna, stoga su njegove riječi iz javnog djelovanja uporabili za sukob s rimskim poretkom i ugrožavanjem rimskog cara proklamiranim njegovim kraljevstvom.

Zanimljiv je Isusov odnos prema vjerskoj i političkoj eliti onog doba, nije bilo prilike, da se u dijalogu na miran i tolerantan način, riješe nesporazumi, koje im je kreirao svojim tumačenjima Pisma u sinagogama i drugim javnim mjestima. Smatrali su ga nedostojnim njihovog društva  i opasnim za čvrstinu njihovih stavova sve od njegovog prvog nastupa u hramu kao dvanaestgodišnjaka. Slušali su ga iz prikrajka i  prikupljali podatke od uhoda koji su ga, po njihovom nalogu, stalno slijedili. Isus ih je zbunjivao svojim poznavanjem Pisma i objavom Kraljevstva nebeskog navješćujući ga kroz prispodobe. Jednostavnost poruka, praćena čudesima koja su potvrđivala  izgovorene riječi, ugrožavala je vjerske i političke vođe onoga doba.

I dok je vladajućoj oligarhiji predstavljao problem i vodio ih u bezizlazje, dotle ga je obični puk slijedio posvuda zanoseći se njegovim porukama o novom dobu i novom vremenu u kojem neći biti nepravde i podjela. Slijedili su ga ne zato što su razumjeli njegove poruke, iako su svevremenske, razumljive i onda i danas, masu su više plijenila čudesa kojima su hranili prazne želuce i žeđ za senzacionalizmom.

Onda i danas mnogi su ostali po strani i u svemu tome nisu vidjeli ništa neobično, priznaju samo neupitne, oku vidljive, činjenice, ne ulazeći u interpretaciju djela i poruka koje su osmislile ljudsku egzistenciju na zemlji i svemiru, nego, poput velikog pjesnika, u drami Velikog petka ulaze u psihu jednog vojnog rimskog časnika kojeg more svakodnevne tjelesne potrebe.

„Na Veliki petak poslije podne, kada su ubili čovjeka, nije bilo patosa ni stihova. Nije ni nebo puklo. Bilo je sve sivo i spremalo se na kišu. Čovjek je visio kao tolike i tolike hiljade prije njega. Oficir jedan rimski došao je da vidi što radi patrola pod raspelom, a vojnici kockahu se na straži. Oficir je bio nervozan. Mislio je o dopustu, o ženama, o nekoj bolesti što mu se stala javljati na koži i stao je da grdi stražmeštra da je to nevjerojatno da se tu stražmeštrovi soldati kartaju na straži. – A kakve su ono žene ondje kraj mrtvaca? Odmah da ste ih rastjerali, u ime zakona! Jeste li me razumjeli? Marš! Čulo se kako stražari viču na žene, i žene su (jedna za drugom) nestale u dolini. Padala je proljetna polutmina. Negdje pod zidinama tvrđave zavijalo je pseto i čula se škrebetaljka gubavca. Bilo je sve tiho.“ (1)

Ostaje na nama dvije tisuće godina poslije da u tišini svoga srca neopterećeni predrasudama u drami Velikog tjedna otkrijemo da li je na drvu križa visio Spas svijeta ili “čovjek kao tolike i tolike hiljade prije njega”. Jesmo li svojim životom došli do spoznaje o drvu križa kao sablazni ili znaku spasenja i izvoru nade? On, koji se nazvao Sinom Božjim, ostavio nam je slobodu da se opredjeljujemo između izjava velikog pjesnika ( čovjek je visio kao tolike i tolike hiljade prije njega) i izjave niotkog pitanog rimskog časnika pod križem (uistinu, Sin Božji bijaše ovaj), bez obzira na žrtvu koju je podnio, kako bi nas privukao k sebi. Ako pak i imamo vjere, imamo li je toliko da ustrajavamo u njoj kako ne bismo često padali od zanosa uskrsnuća u trivijalnost svakodnevice?

I danas Krist nas gleda iza stola s posljednje večere u kojoj prepoznaje Jude i s drva križa s kojeg prepoznaje sinove svoje majke.

„Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud je i vjera naša.  …A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.“ (2)

U Kristu nam je dano objašnjenje života, on je zajednički nazivnik za sve poteškoće i probleme naše, u njegovu životu i njegovom odnosu s Ocem sadržani su svi odgovori na pitanja naša. Tko vjeruje u Isusa Krista on razumije smisao života. „Kao što košuta žudi za izvor vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom“. (3) A vjera je vjera za onim za čim čezne srce i duša ljudska i nemirni će biti  dok god ne otpočinu u Njemu. Kao što su apostoli prepoznavali Uskrslog Krista u lomljenju kruha, prepoznajemo li ga mi danas u biblijskoj ispričanoj priči; u savršenom svemirskom poretku; u glasu nutrine koji nas ispunja kad činimo dobro; u čežnji za pravdom i pravednošću; u …

Pa, ako i samo u ovom životu živimo u Kristu, naš život je ispunjen smislom, jer on je put, istina i život.

Kršćanine, koliko te ovo svakodnevno ispunja  ili „misliš o dopustu, o ženama, o nekoj bolesti…“, dok hodaš „ispod zvijezda“ !?

.

(1) Golgota, Miroslav krleža

(2) I. Pavlova poslanica Korinćanima

(3) Psalam, 42

 

 

Izvor : Voice From Croatia

Autor : Zvonimir Horvat

Datum objave : 28.03.2016.