25 travnja 2019, Četvrtak 10:52

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

POVRATAK IZGUBLJENOG SINA

NEDJELJA 31.03.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« Riječ Gospodnja.” (Lk 15, 1-3.11-32)

1554041506893

Možda ne bismo pogriješili kada bismo današnjem evanđeoskom odlomku dali naslov: Nepravednost ljubavi. 

Zbog boljeg razumijevanja donosim nekoliko slika:

Tri sina se nisu mogla dogovoriti o podijeli nasljedstva pa su pitali duhovnog oca da ih savjetuje u podjeli. On ih je zapitao hoće li učiniti podjelu po božanskom ili po ljudskom pravilu. Oni su bili složni da to učini po božanskom zakonu i pravilu. On je onda podijelio imanje na taj način što je jednom dao četiri dijela, drugom tri a trećem dva dijela. Kad su oni to vidjeli odmah su se pobunili a posebno onaj koji je dobio najmanji dio. Duhovni otac je jednostavno odgovorio: tražili ste da podijelim imanje po božanskom zakonu i pravilu. Kad Bog dijeli, on na taj način dijeli.

Vjerujem da ćemo se svi složiti da je to nepravedno.

U Evanđelju čitamo kako otac sinu povratniku (koji je potrošio već pola imanja i osramotio obitelj) priređuje gozbu dok onom koji je s njim čitavo vrijeme nije ni jare zaklao niti ijednom pripremio neku zabavu. I ona polovica imanja koja je preostala opet će se morati dijeliti popola.

Svi ćemo se složiti da je to baš nepravedno.

Neki čovjek čitav život griješi, ubija, krade, čini razbojnička djela i u zadnjim minutama života se pokaje i zajedno rukom pod ruku s onim pravednikom, koji je čitav život bio pravedan, uniđe u kraljevstvo nebesko.

I ovdje ćemo se morati složiti da je i to nepravedno.

Jedni rade naporno čitav dan po žegi sunca a drugi samo sat vremena pri zalasku sunca, kad je već osvježilo, i na kraju dana svi dobiju istu plaću.  

Vjerujem da ćemo se i ovdje složiti  da je to baš nepravedno

Možemo samo kazati: to je nepravda. Ili točnije rečeno: nepravednost ljubavi. Crkva nas uči da je Bog sama ljubav. Čini li onda Bog nepravdu kad tako postupa kako smo čuli u današnjem Evanđelju. Našem razumu taj Božji postupak je neshvatljiv isto kao što nam je neshvatljivo da njegov Sin umire za one koji ga ubijaju. To je ne samo nepravedno, najveća nepravda na povijesti svijeta nego i posve neshvatljivo i neprihvatljivo našem ljudskom razumu. Međutim ono što je manje shvatljivo ne znači i da je manje ispravno. Često puta razum ne poznaje zakone srca.  Jedno je sigurno: uvijek smo znali dobro primijetiti neku nepravdu ili nazovimo nepravdu koja je prema nama učinjena a rijetko onu koju sami činimo.

Ocu bijaše dobro poznata savjesnost i vjernost u poslu njegova starijega sina. Posrijedi su istinske vrijednosti koje nitko razuman ne može osporiti, a najmanje rođeni otac. Međutim, one same nisu dostatne. Koliko god mi temeljnu pravednost cijenili i osjećali se pogođenima kad vidimo kako je ljudi gaze, upravo gajeći vjernost pravednosti moramo se iznad nje uzdizati! Naime, da bismo pravednost ostvarivali, moramo se dovinuti do vrijednosti koja je iznad nje – do ljubavi. Prema nekome mogu biti pravedan a da ga praktično nimalo ne volim. Ali ako ga volim, ne samo da želim biti pravedan prema njemu, nego mnogo više od toga, spreman sam umrijeti za njega bez obzira jeli to zaslužio. Je li pravedno da majka umre za svoje dijete? Nije pravedno! Ali ona će za svoje dijete umrijeti jer njezin odnos prema djetetu nadilazi pravednost.

Jedan stariji profesor mi reče: «uvijek kad sam pri ocjenjivanju đaka morao birati između milosrđa i pravednosti, nikad se nisam pokajao kad sam izabrao milosrđe.“

Promotrimo ljubav dobre majke prema djetetu? Ona ga ne ljubi zato što je ono dobro. Ona ga ljubi zato jer je njezino dijete. Jasno. Ona želi da dijete bude dobro, želi da napreduje. Majka kriminalca želi da se dijete ostavi svoga zla puta. Budući da je majka ona ga i dalje ljubi. Neće mu reći: «Najprije prestani biti kriminalac, pa ću te voljeti.» Nego kaže: «Mrzim tvoj kriminal, ali ja te još uvijek silno volim jer si moj sin.» Ako postoji ikakva nada da se mladić promijeni, onda je od te bezuvjetne majčine ljubavi.

Božja ljubav nije ograničena samo na one koji ispunjavaju određene uvjete, kao što i ljubav majke nije ograničena samo na onu djecu koja se drže svih pravila što ih je ona nametnula. Naviještati takva Boga, kakva je naviještao Isus, vrlo je opasno. Ljudi će htjeti iskoristiti njegovu dobrotu. Ali, to je sudbina svake ljubavi: preuzima rizik i ostaje ranjiva prema onome koji se želi njome okoristiti – kako bi inače stekla ljubav drugoga? I to je rizik što ga je Isus bio spreman preuzeti, i koji je uistinu preuzeo, kad nam je pokazao pravu narav svog Oca.

Usuđujemo li se misliti da nas Bog tako ljubi?

Isus Krist ne traži od tebe neku molitvu ili neki post, neku pokoru ili dobro djelo ili da odeš na misu on jednostavno traži tebe. Biblijski Bog je Bog čežnje za čovjekom. On ne može ne suosjećati sa svojim stvorom. On s nama trpi našu bijedu. Nije mu svejedno kako je njegovoj djeci. Ne želi biti bez tebe, nije bez tebe sretan. Bez svoga djeteta, kćeri i sina.

Zašto je otac iz današnje prispodobe ugledao svoga sina, dok je ovaj još bio daleko? Iz jednostavnog razloga jer je svaki dan izvirivao i pogledom punim čežnje tražio kad će mu se sin vratiti. I što je zanimljivo ni jednom mu riječ nije prigovorio: zašto si to učinio? Isto kao što ni Isus nije prigovorio Petru: zašto si me tri puta zatajio? Kad Bog vidi naše raskajano i ponizno srce koje je ispunjeno ljubavlju, tada svaki grijeh nestaje i više mu spomena nema.

Usuđujemo li se misliti da nas Bog tako ljubi?

Bi li stariji sin bio sretnijim da je otac postupio sukladno njegovu mišljenu i odbio njegova brata? Zar mu ne bi barem ponekad, možda u snu, izniknuo pred očima bratov lik i u njemu probudio sumnju kako je svoga brata ipak trebao razumjeti i omogućiti nanovo započeti život u ozračju očeve ljubavi!? Jednom pak probuđena, ta mu dvojba nikada više ne bi dala mira!

Zato kad god biramo između ljubavi i pravednosti izaberimo uvijek ljubav i nikad se pokajati nećemo.

.

Izvor : fra Stanko Mabić
Datum objave : 31.03.2019.