23 siječnja 2020, Četvrtak 13:27

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

NEDJELJA 01.12.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi. Riječ Gospodnja.” (Mt 24, 37-44)

1543752889014

Prvom nedjeljom adventa započinjemo vrijeme došašća, vrijeme iščekivanja. Naravno prvo pitanje koje si postavljamo jest: koga ili što zapravo čekamo? Čekanje je, za nas, ljude današnjice, u stvari izgubljeno vrijeme. Čekanje je obično povezano s dosadom: čekamo u čekaonici kod liječnika, u nekom uredu, u trgovini. Ponekad dobijemo i broj koji nam kaže da smo tek onda na redu kad se broj pojavi na određenom mjestu.

Advent, došašće vrijeme čekanja?

Pa i mnogi kršćani žele, ako je ikako moguće, skratiti vrijeme čekanja, vrijeme došašća. Tako s početkom došašća u mnogim trgovinama, na javnim mjestima započinje u stvari božićno vrijeme, a sam dan Božića za mnoge je završetak, a ne tek početak božićnog vremena.

Čitanja prve nedjelje došašća govore o tome, kako postoji određeno vrijeme koje se ne da skratiti. U Starom zavjetu, kaže prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije, narod očekuje zahvat Božji u životnu zbilju starozavjetnog naroda Božjega ali isto tako i u život pojedinca. Međutim taj zahvat Božji u vremenu i ono što će se dogoditi „na kraju dana“ nije u rukama pojedinca, niti u rukama zajednice nego je slobodna odluka Božja. I tu se već krije sva problematika čekanja. Božji zahvati ne daju se isplanirati. Oni se događaju prema njegovoj volji kada i kako on to to želi. Za nas ljude je to problem jer sve što mi sami ne možemo isplanirati stvara u nama nelagodu. Mi sami želimo biti gospodari svoga vremena, svoga života.

Biblijska čitanja idu drugim putem. Ona traže od pojedinca budnost i povjerenje u onoga čija su „vremena“. On jedini odlučuje kada i kako će se pojaviti u ljudskoj povijesti i time izmiče našoj računici. Ispravan stav vjernika u vremenu došašća jest stav bdijenja. Ali bdijenje nije istovjetno s onim „ništa ne raditi“, naprotiv, bdijenje je povezano s pripremom za onoga koji se sprema doći. Zato je Noa iz evanđelja prve nedjelje došašća uzor pravog čekanja. On očekuje zahvat Božji, potop i priprema svoju arku. Na taj način kaže evanđelje Noa postaje simbol, znak vjernika koji bdije i sprema se za odluku Božju koja će biti onakva kako to Bog želi. Noa je čovjek došašća. On je sve pripremio. Gospodin će odlučiti, kada je vrijeme da Noa uđe u svoju arku.

Kršćanin se u vremenu došašća priprema se za dolazak Božji u njegov život. To nije vrijeme nerada nego radosnog iščekivanja i pripreme, poput obitelji koja se sprema za novorođenče. Kad se dijete rodi sve mora biti spremno. Tako se i kršćanin priprema za događaj rođenja Sina Božjega u njegov život. To je u stvari i smisao Božiča: Krist se mora uvijek iznova roditi u nama inače je Božić prazno sjećanje na događaj od prije dvije tisuće godina.

Želim nam svima „u budnosti“ iščekivanje Božića. Vrijeme se ne da skratiti ali ga se može ispuniti pripremom, kako bi Božić doista bio dan radosti zbog dara koji je Bog dao čovjeku po rođenju svoga Sina.

.

Autor : fra Franjo Vidović
Datum objave : 01.12.2019.