21 lipnja 2018, Četvrtak 2:26

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“RAZVALITE OVAJ HRAM I JA ĆU GA U TRI DANA PODIĆI”

NEDJELJA 04.03.2018. DANAŠNJE EVANĐELJE : “Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja.” (Iv 2, 13-25)

Isus-u-Hramu-tjera-trgovce

Čovjek je uvijek cijenio slobodu i bio spreman boriti se za nju. U današnje vrijeme to je još naglašenije jer je čovjek u velikoj mjeri individualist koji se teško odriče slobode u mišljenju, odlučivanju i djelovanju. Njemu je stran svaki oblik ovisnosti i svaka odredba, bez obzira od koga on dolazila. On sve manje razumije i sve teže podnosi govor zapovijedi, bez obzira koji autoritet iza njih stajao. Umjesto toga, u svemu traži razgovor i dogovor. Zato brojni suvremenici sve teže razumiju govor o Božjim zapovijedima, doživljavajući ih kao ograničenje svoje slobode i dostojanstva. Je li doista kroz Božje zapovijedi ograničen prostor stvarne čovjekove slobode i da li je njima dovedeno u pitanje dostojanstvo ljudske osobe?

Obično se zaboravlja da biblijski Dekalog ima svoju preambulu, uvodni tekst glasi: „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva!“ Jahve je Bog koji svoj narod izvodi na slobodu dajući mu istodobno naputke kako će tu slobodu sačuvati. Prema Bibliji, Bog i njegova volja nezaobilazan su preduvjet uspjela čovjekova života. Gdje se krši Božja volja, ni tisuće zakona ne mogu jamčiti poštivanje pravde. Isusova akcija u hramu obično se naziva „čišćenje Hrama“. Pod tim se podrazumijeva čišćenje od onoga što ne samo da ne spada u Hram već narušava njegovu čast i dostojanstvo. Isusu je na srcu jedino svetost „kuće Očeve“. Obraćenje na koje nas poziva Korizma je promjena stava. Današnja čitanja potiču nas da promijenimo svoj stav o Deset Božjih riječi. Kršćanstvo se ne događa u kategorijama straha ili pohlepe, nego u odnosu ljubavi i povjerenja. Biti kršćanin ne znači poštivati Božje zapovijedi zato jer se bojimo da će nas Svemogući strovaliti u središte paklenih muka, niti to znači kruto ispunjavati zakone i propise kako bismo mogli računati s odgovarajućim mjestom u raju. Naprotiv, istinski kršćani u Božjim riječima znaju prepoznati Božju ljubav prema čovjeku i osjećaju potrebu na tu djelotvornu ljubav odgovoriti vlastitim povjerenjem u Božju volju i njegovo vodstvo. „Naša bi vjera trebala biti potpuno predanje Kristu, po kojem svu svoju nadu stavljamo u njega i njegovu Crkvu, a svu snagu i svetost iščekujemo od njegove milosrdne ljubavi.“ (Tomas Merton)

Kršćani, pred najezdom sile koja svoju bahatost obrazlaže navodnim razlozima i nevjerodostojnim argumentima, postaju sablazan i ludost zahtijevajući poštivanje dostojanstva svakoga čovjeka, poštivanje pravde i očuvanje mira. No, to je poslanje kršćana. U zgodno i nezgodno vrijeme biti uporan propovijedati Krista raspetoga. Nazivat će nas zaostalima, nedovoljno fleksibilnima, nesvjesni povijesnoga trenutka, ali mi ćemo znati da je u križu Kristovu spas i da nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti, osim Isusa Krista i to raspetoga. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi! I u hramu našega bića Isus može naći toliko toga što treba prevrnuti, izbaciti, potjerati.

Dopustimo mu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snagom svoje Riječi i očisti u nama sve ono što se sami ne usuđujemo očistiti, što ne vidimo, čime smo zarobljeni iznutra. U sakramentima Isus bdije nad svojim hramom u nama, čuva ga od svake zlouporabe i nereda. Isus ga je otkupio i posvetio vodom krštenja i neprestano ga posvećuje svojim čestim dolaskom u pričesti. Ne trebamo se plašiti siline njegova zahvata. Mi smo njegova svojina, hram Božji, sveti, što ga Duh Sveti, dokle god smo mu otvoreni, nikada neće napustiti. Naše crkve i kapele su znak nebeskog hrama, mjesta okupljanja i susreta s Kristom u euharistijskom slavlju, koje je zalog vječne slave. Ali naše okupljanje mora biti živi susret ljubavi i praštanja s Kristom i sa braćom i sestrama u Kristu. Isus je došao očistiti, posvetiti i spasiti ljudsko srce. Zato dolikuje da ga štujemo, ne samo riječima, nego srcem, to jest ljubavlju.

.

Autor : fra Martin Jaković
Datum objave : 04.03.2018.