13 prosinca 2018, Četvrtak 17:59

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

SRETAN USKRS

USKRS NEDJELJA 01.04.2018. DANAŠNJE EVANĐELJE : “Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Riječ Gospodnja.” (Iv 20, 1-19)

IMG_20180401_101629
Nema sumnje da je Uskrs za sve Kristove sljedbenike izvor duboke radosti. Tu bi radost trebao izraziti onaj poklik ,,Alleluja“, koji se danas i kroz cijelo uskrsno vrijeme bezbroj puta ponavlja u crkvenoj liturgiji, a u kome zvoni neograničena radost, koja prelazi granice našega rječnika i naše izražajne sposobnosti. Za velike radosti nemamo riječi. Zato ponavljamo samo jedan radosni poklik, jedan „Alleluja“, što znači „Hvalite Gospodina“, a ponavljamo na bezbroj melodija. Dvadeset stoljeća ponavljao se taj poklik svake godine iznova, da nije izgubio svoje svježine. On je uvijek imao svoju čarobnu ljepotu, i njegovo značenje nikada nije zastarjelo, jer je Uskrs uvijek imao svoju čarobnu ljepotu i jer značenje Uskrsa nikada nije zastarjelo. Crkva je svjesna neprolaznog značenja Uskrsa, pa svojoj djeci na današnji dan ponosno dovikuje: „Ovo je dan, što ga je učinio Gospodin, kličimo i veselimo se u njemu!“

Kličimo i veselimo se, vjernici, i ja vas na to pozivam jer je Uskrs dan moći i pobjede našega Gospodina! Anđeo nam danas poručuje: „Ne bojte se! Znam da tražite Isusa raspetoga. Nije ovdje, jer je USKRSNUO, kako reče.“ Ovakve riječi nisu se čule ni kod čijega groba. Na grobnim humcima starih i mladih ljudi: moćnika, učenjaka, ratnika i bogataša, isto kao i običnih ljudi, piše: „Ovdje leži“, „ovdje počiva u miru“, a samo na Kristovu grobu čitaju se riječi: „Nije ovdje – USKRSNUO JE!“ I dok kod grobova ostalih ljudi završava ljudska moć i veličina, dotle se kod Kristova groba u pravom svjetlu vidi njegova prava moć i veličina. Naprotiv, kod Kristove smrti moglo se reći: Ovaj je prošao zemljom čineći dobro svakome. Svaki njegov korak bio je spasiteljski korak. Svaka njegova riječ bila je spasiteljska riječ. Svaki njegov čin bio je lijek jednoj ljudskoj boli. Svaka istina njegova nauka bila je ostvarenje neke čežnje, koja se krije u ljudskoj duši, a svaka njegova zapovijed dala je lijek jednom nagonu, koji se krije u čovjeku, i koji treba oplemeniti, usavršiti i podići u službu Božju.

Možemo samo zamisliti kako je čudo Isusova uskrsnuća moralo ustalasati i uznemiriti svu jeruzalemsku javnost. Na Veliki petak ta je javnost s najvatrenijom propagandom raspalila jeruzalemski narod i pozvala ga da vidi, da gleda osramoćenje Isusa Krista, da svi budu svjedoci njegove smrti, na križu, a na današnji dan pronijelo se iz Kristova groba svemu službenom i neslužbenom Jeruzalemu i svemu svijetu novo evanđelje, koje grmi poput sinajske grmljavine: „NEMA GA. NIJE OVDJE. USKRSNUO JE!“ Uskrsnuće Isusovo je događaj i istina u kojoj se rodilo, razvilo i učvrstilo kršćanstvo. Da Krist nije uskrsnuo, najprije ona šačica pobožnih žena, apostola i njegovih prijatelja ne bi nikada izašla na javu da kaže: Mi pripadamo onome koji je sramotno umro na križu, mi u njega vjerujemo. Da Krist nije uskrsnuo, ne bi apostoli, koji su se za vrijeme muke Isusove zaista kukavički ponijeli, nekoliko dana iza njegove smrti, usudili propovijedati Isusa, i to raspetoga, niti bi njihovo propovijedanje osvojilo u nekoliko dana tisuće ljudi. Da Krist nije uskrsnuo, ne bi apostoli dali svoje živote za vjeru u Krista niti bi kršćanstvo, protiv kojega se odmah u početku sve urotilo, protiv svakog ljudskog očekivanja, ipak postalo neoboriva stvarnost. Ipak, ako je kršćanstvo postalo povijesna stvarnost, to je zato što je Krist uskrsnuo. Sv. Pavao je to dobro uočio i izričito rekao da kršćanska vjera počiva na Kristovu uskrsnuću: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je i moje propovijedanje, uzalud je i vjera vaša“. Krist je uskrsnuo, on živi, on kao POBJEDNIK smrti kraljuje i u svom Kraljevstvu čeka svoje prijatelje. Veselimo se!!! USKRSNUO JE!!!

.

Autor : fra Marko Vrdoljak
Datum objave : 01.04.2018