23 siječnja 2020, Četvrtak 13:14

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“SVOJOM ĆETE SE POSTOJANOŠĆU SPASITI”

NEDJELJA 17.11.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ’Ja sam’ i: ’Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.« Tada im kaza: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba. No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Tà ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.« Riječ Gospodnja.” (Lk 21, 5-19)

1573991012562

Zadnja je nedjelja prije Krista Kralja i konca liturgijske godine. Evanđelje naš pogled upravlja k posljednjim zbiljama. Znatan broj prvih kršćana očekivao je neposredni Kristov povratak i svršetak ljudske povijesti. Vremenom je snaga toga iščekivanja splasnula. Današnje Isusove riječi žele nam ponovno posvjestiti kako nam se valja pojaviti pred Božjim licem.

Učitelj je pri samome kraju svoga javnoga djelovanja i Jeruzalem se primaknuo. I dok je tako razgovarao s onima koji su ga okružili, pogled se zadržao na Hramu. Bijaše to veličanstvena građevina, osobito sa svojim mramornim i zlatnim površinama pa je bilo nemoguće zamislitit da bi se takvo zdanje moglo srušiti i nestati. Tvrdnjom da hramske zidine neće još dugo potrajati, Isus prekida “utapanje“ u ljepoti hrama i pokušava preusmjeriti pogled svojih učenika sa zgrade na sebe. Gospodin je istinski hram u kojem će se prinijeti najsavršenija žrtva. Zidine jeruzalemskog hrama će se urušiti, jer je kuća molitve postala izvorištem ponosa, prestiža i trgovine. Kuća Očeva postala je sve drugo nego li kuća milosrđa i ljubavi za svakoga čovjeka. Ono što je Isus rekao za hram zbilja se i dogodilo. Kao što znamo iz povijesti Izraela, proroštvo se obistinilo 70. godine kada je rimska vojska sravnila Jeruzalem sa zemljom, zajedno s njegovim Srcem.

Ali nije važno padati u histeriju i očaj koju stvaraju takve vijesti, a osobito potiču današnji mediji, nego treba raditi na vlastitom obraćenju. Zato Isus ne zadovoljava našu radoznalost, ne daje datume ni jasne upute, ne objašnjava kako i kada će doći svršetak svijeta. On usmjerava našu pažnju na pripravu. Sva naša pozornost treba biti usmjerena na to kako ćemo dočekati svoj kraj. I u kojem će stanju naše srce dočekati taj kraj vremena.

Gospodin najavljuje progone i mučeništva koja će zadesiti njegove. Čak će nam se i naši najbliži suprotstaviti. Učitelj želi pripremiti za teška vremena, naoružati nas, kako ne bi izgubili nadu. Dakle: bit će ratova, zatvaranja, prijevara i progona, ali ni jedna vlas s glave neće nam propasti. Proći ćemo kroz zamke, bolove, razočaranja, laži, ali nitko neće imati vlast nad nama. Ili kao što reče Izaija: „Ideš li preko vode, ja sam s tobom; preko rijeka, neće te potopiti. Ideš li kroz oganj, nećeš izgorjeti, neće te plamen opaliti.“ (Iz 43, 2). Doći će kraj vremena, ali i kraj progonstvima. Zato evanđeoski odlomok završava utješnim riječima koje su ujedno poziv: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Vrijeme kušnje je ujedno vrijeme čišćenja u kojem nas Isus uči da se ne oslanjamo na sebe, svoju snalažljivost, ljude koji će nas, ne jedanput, iznevjeriti, nego da se u potpunosti oslonimo na Boga i u njega uzdamo.

Stoga je današnje evanđelje prilika da se preispitamo kako živimo. Je li možda životarim, preživljavam ili ipak tražim puninu zbog koje sam stvoren? Kako upravljam vremenom? Neka nas euharistijski susret s Gospodinom pripravi na konačni susret s Njim i neka nam srce učvrsti i okrijepi za vremena teškoća i križa.

.

Autor : fra Josip Serđo Ćavar
Datum objave : 17.11.2019.