22 studenoga 2019, Petak 5:34

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“TA SVI NJEMU ŽIVE”

NEDJELJA 10.11.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.« Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« »A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!« Riječ Gospodnja.” (Lk 20, 27-38)

1573402340060

Čitamo u evanđelju kako su Isusu prišli ljudi (saduceji) koji su nijekali uskrsnuće od mrtvih. Nekako postavljam sebi pitanje koliko ja puta prilazima Isusu u svojim molitvama a u isto vrijeme niječem uskrsnuće svojim grijehom ili još više propustom. Tradicionalna i deklarativna vjera u uskrsnuće ne znači puno. U Hrvatskoj je preko 80 posto deklariranih katolika, vjernika u uskrsnuće a u isto vrijeme svjesno i promišljeno glasuju za zakone koji niječu to uskrsnuće. Ne govorim ovdje o trenutnim slabostima i grijesima koji iz tih slabosti proizlaze nego o svjesnom i promišljenom opredjeljenju.

Emil Zole rekao je jedanput za lurdske događaje: «Ne vjerujem u čuda, pa ni tada ne bih vjerovao, kad bih sam vidio kako su u Lourdu izliječeni svi bolesnici i mrtvi uskrsnuli.» Ovaj poznati francuski književnik ovom svojom rečenicom jasno ukazuje da je vjera dar koji primamo od Boga i ne možemo je zaslužiti ničim. Ono što se od nas traži jest da živo čeznemo za tim darom i da se molimo za taj dar poput onog ožalošćenog oca iz Biblije koji moli za ozdravljenje svoga sina: „Gospodine vjerujem pomozi mojoj nevjeri“. Gospodin nikada neće uskratiti svoj dar onima koji taj dar istinski traži od njega. On ostaje vjeran svojoj riječi i ne može sebe zanijekati. Vjera dakle ne nastaje onda kada se događaju čuda oko nas, nego milošću Božjom koju primamo na koljenima a ne u raspravama i filozofiranjima.

Za razliku od Emila Zole koji ne vjeruje i kada vidi, čujmo i riječi jednoga čovjeka koji je napisao ove riječi u užasu varšavskog geta na jednom zidu i to ne kredom ili sprejem nego bojom svoje krvi. Samo tri rečenice ali rečenice koje ostavljaju bez teksta:

«Vjerujem u sunce, iako ga ne vidim;

Vjerujem u ljubav, iako je ne osjećam;

Vjerujem u Boga, iako ga ne doživljavam.»

Prvi kaže: «Ne bih vjerovao ni kad bih vidio» a drugi: „Vjerujem iako ne vidi“.

Jedna od najgorih rečenica koju pacijent ne želi čuti jesu riječi liječnika koji kaže: «Vi bolujete od raka!» Te riječi smrzavaju svaku čovjekovu misao. Premda je postignut velik napredak u liječenju raznih oblika raka, oporavak može biti dug i bolan, a mnogi i ne prežive operaciju.

Vrlo revan kršćanin, imenom Daniel, izgubio je bitku s tom opakom bolešću. Međutim, njegov je život pokazao da mu je čak i u tijelu koje mu je bilo razoreno rakom, duh ostao netaknut, pobjedonosan. Na njegovu pogrebu pročitane ove njegove riječi:

Moje tijelo umire od raka a ja sve više spoznajem kako je taj rak doista posve ograničen…

Ne može osakatiti ljubav; ne može uzdrmati nadu; ne može nagristi vjeru; ne može izjesti mir; ne može uništiti pouzdanje; ne može ubiti prijateljstvo; ne može izbrisati sjećanja; ne može oduzeti hrabrost; ne može okupirati dušu; ne može ukinuti vječni život; ne može ugasiti Duha Svetoga; ne može umanjiti snagu uskrsnuća.

Ako je vaše tijelo napala neizlječiva bolest, ne dopustite da vam napadne i dušu. Ako vam je tijelo teško bolesno, imat ćete velike borbe. Ali pouzdajte se u Božju ljubav pa će i vaš duh ostati snažan.

Naš najveći neprijatelj nije bolest već očaj.

Što jedan kirurg može vidjeti u mozgu ili srcu dok ih operira. Može li vidjeti što čovjek u dubinama srca osjeća pa ako i zareže u najdublji dio srca. Ili može li vidjeti što čovjek misli ako i zareže u najdublji dio mozga. Medicina to nikada neće moći. Medicina se bavi samo tijelom, a čovjek je puno, puno više od toga.

Kad sam imao 20 godina bio sam mlad i dobrog zdravlja. Sad nisam, istina, nešto posebno ostario ali zdravlje je svakako nešto lošije. Za kratko vremena ću i ostarjeti i još više izgubiti zdravlje a još ću i jednog dana i umrijeti. Dakle, ovaj život na zemlji je vrlo nestalna priča ako se ne oslanja na vječnost, na uskrsnuće od mrtvih.

U evanđelju susrećemo saduceje, koji su tvrdili da uskrsnuća nema, pa ih je žestilo što Isus naviješta uskrsnuće i život vječni. Htjeli su ga nadmudriti, čak ismijati pitajući ga čija bi o uskrsnuću mrtvih bila žena, koja je za zemaljskoga života izmijenila sedmoricu muževa, tj. sedmoricu braće. No Isus je na lijep način zaobišao saducejsku zlobu. Objasnio im je da brak pripada životu u ovome tijelu, a život u uskrslome tijelu ne poznaje ni braka ni smrti.

Tako smo došli do odgovora koji ne objašnjava ono što je nama neobjašnjivo, nego samo upravlja naš pogled u pravome smjeru. A mi i ne možemo zamisliti koja je nagrada i kakav je život koji nas očekuje. Upravo kako to, neponovljivo, govori sama Božja riječ: «Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube» (!Kor 2,9) Zato doista možemo biti i mirni i radosni. Ne trebamo glavu razbijati o vječnosti – kakva će ona biti, jer to ionako nikada sebi ne možemo predočiti jer smo preograničeni da bismo to shvatili. Ono što Bog za nas čini, po Isusu Kristu, tajna je naše vjere.

Iz Evanđelja da se vidjeti da su farizeji i saduceji upravo iz očaja i zavisti sve te smicalice Isusu činili ili bolje rečeno pokušali učiniti. A red farizeja sigurno neće izumrijeti do posljednjega dana dokle mi budemo hodati po ovoj zemlji. Ali bez obzira na sve to, Bog još uvijek voli ovaj svijet i nas ovakve u tom svijetu.

.

Autor : fra Stanko Mabić
Datum objave : 10.11.2019.