21 kolovoza 2018, Utorak 22:17

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

TRIBINA HRVATSKIH ZVONA U TOMISLAVGRADU

U prepunoj dvorani Skupštine Hercegbosanke županije u petak 28.04.2018. je održana tribina Hrvatskih zvona. Na tribini su govorili: profesor dr.Marko Tokić, predsjednik Hrvatskih zvona, Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke, te Krešmir Tabak, jedan od utemeljitelja Hrvatskih zvona.

1524922230406
Tribinu je otvorio predsjednik Hrvatskih zvona, prof.dr.Marko Tokić koji se obratio sljedećim riječima:

“Drage moje Duvanjke i Duvnjaci, naši gosti sa završkih i drugih strana, Hrvatice i Hrvati, dame i gospodo, dobro došli na tribinu Hrvatskih zvona: Jedinstvo ili zajedništvo, demokracija ili jednoumlje. Tko su i što su Hrvatska zvona. Mala udruga prijatelja iz Hreceg-Bosne i Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj i BiH. Zašto i zbog čega je nastala? Dvije su velike teme o kojima svaki Hrvat koji politički misli razmišlja i promišlja: ustavna, institucijska, pravna i svaka druga ravnopravnost s druga dva naroda i stanje duha i društva na prostorima s hrvatskom većinom, uvjetno rečeno u hrvatskom društvu.

U početku obećavajuća fraza: Ne brinite, ima tko brine, bit će riješeno. Vremenom se praznila od svog izvornog smisla i poprimila karakter uzurpacije prava na mišljenje, značilo je uspostavu neke vrste nadpameti s kojom se ne polemizira, kojoj se ne postavljaju pitanja i koja je uvijek imala, ako bi se tko i usudio javno progovoriti (o stalnom odgađanju rješenja i odgađanju samog našeg života u neku bolju i sretniju budućnost) isti odgovor. Na upit nesmotrenog znatiželjnika: – Kad će, više jednom, nešto od onoga važnog, bitnog, temeljenog – stizao je uvijek isti odgovor: – Samo što nije.

Moji prijatelji i ja držali smo da je vrijeme ponovno za neka nova zvona koja će vratiti glas onima koje se ušutkava i da će umjesto jedinstva o kojem se prigodno pjeva (i koje se svakodnevno zlorabi) doći vrijeme slobode govora i traženja zajedničkih stajališta u pluralizmu mišljenja i da ćemo svi koji smo na tragu narodne borbe za ravnopravnost usmjeravati u pravcu rješenja našega političkog pitanja. Zvona, hrvatska zvona trebaju biti štit novih mladih snaga koje stupaju na životnu scenu i koji se usude suprotstaviti nametnutom društvenom modelu: nepotizma, klijentelizma, korupcije, ucjene i pretvaranja društva u Uhljebistan u kojemu vas ne održava izvrsnost, nego krvna linija, politička podobnost, poslušnost, uguzništvo.

Tko narušava nacionalno jedinstvo? Jesu li oni koji godinama daju svoj glas? Ili oni koji drugi dan poslije izbora zaborave vlastite riječi? Zaborave potrebu svakog hrvatskog glasa, svakog hrvatskog čovjeka. U ime toga jedinstva uspostavlja se vlast kojoj više nije potreban svaki Hrvat. Svi su Hrvati jednaki, ali ima i jednakijih, otpočinje vrijediti, Orwelova dosjetka, odmah po uspostavi vlasti. Čim se vlast uspostavi ona uspostavlja i društvene razlike. Na prvom mjestu je Najmoćniji, a nakon njega najmoćniji dizači ruku (po vrijednosti sukladno procjeni), potom slijedi u istom nizu rodbina i svojta rangirana od najmoćnijeg do bitnih i manje bitnih i njihovih, potom oni koji imaju novaca i mogu platiti ulaznicu u krug izabranih, mrvice ostaju poznanicima na neki drugi način utjecajnim pojedincima ili razmjena po načelu ja tebi ti meni i tako ukrug…”

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke, Slaven Raguž založio se za izvornu demokraciju, za jasno i glasno propitkivanje, što i kako radim i je li to dostojno moje funkcije i moga položaja. Posebno se osvrnuo na četiri zadnje godine hrvatske politike u BiH. Rekao je i sljedeće: “Postali smo društvo odnarođene političke kaste miljama daleko udaljene od običnog čovjeka, društvo socijalnih i domoljubnih bezosjećajnika koji sebe smatraju unaprijed i po nekom rodno-partijskom pravu predodređenima za vladanje. Kako se cijeli proces koji je tema naše tribine odvio u zadnjih 4 godine?

Zajedništvo u sklopu HNS izvojevalo je plebiscitarnu pobjedu legitimnih predstavnika Hrvata na čelu sa HDZ BIH na izborima nakon platformaške diktatom nametnute vlasti, a svi oni koji su izdali volju svoga naroda, doslovno su izbrisani sa scene. Hrvatski narod je dobio legitimne predstavnike na svim razinama vlasti, ne smo to, u povijesti BiH nikada više Hrvata (legitimnih) nije obnašalo izvršne, zakonodavne i javne funkcije. I što se događa?

Na svojoj prvoj sjednici parlamenta Federacije hrvatski zastupnici glasuju za Odluku o privremenom financiranju u iznosu od 421 milijun KM, financiranje koje je planirala i definirala platformaška vlada, tada u tehničkom mandatu. Ne treba napominjati gdje su otišli ti novci… Dalje, Hrvati godinama trpe i grade priču o potrebi poštivanja izbornog legitimiteta i nenametanja predstavnika drugima. Nisu se glasovi valjano ni prebrojili, zajedno s istim onim strankama koje su tada samo prije nekoliko mjeseci pogazili ljudska i građanska prava Hrvata, legitimni predstavnici nametnuše Srbima podpredsjednika Federacije Milana Dunovića, i to iz DF-a, stranke Željka Komšića. I nije to vrhunac. Vrhunac je bio kada se radi formiranja Vijeća ministara mjesto koje nominalno pripada hrvatskom narodu prepušta istom tome DF-u (Slavko Matanović), dok na mjesto zamjenika ministra obrane dolazi Emir Suljagić…

Imamo li izmijenjen izborni zakon? Ustav? Imamo li tv kanal koji nas neće demonizirati i pljuvati na naše svetinje? Imamo li išta od onoga što se obećavalo prije prošlih izbora? Naravno da nemamo. Pa što se radilo u ove četiri godine? Nije da se sjedilo skrštenih ruku, spašavale su se kladionice dodatnih poreza, dok se malom i srednjem poduzetništvu izmišljalo dodatne parafiskalne namete, dogovarali krediti kod MMF-a kako bi se mogla platiti sarajevska obilaznica i brza cesta prema Goraždu, usvajale su se i promovirale akcije kako bi se ti krediti mogli vraćati, lažući kako su one za izgradnju cesta i nova radna mjesta…

Što se može očekivati od ljudi kojima su javna poduzeća i porezni obveznici kupili stanove i nekretnine po BiH i Hrvatskoj, kao što je to slučaj s aktualnom oligarhijom primjerice iz dva HDZ-a kojima su novcima poreznih obveznika kupovani stanovi od 145 kvadrata i više? No nije tu tragedija. Tragedija je u tome što ti ljudi u tome ne vide apsolutno ništa lošega, oni smatraju to obvezom. Njihovo obnašanje funkcija je partijski predodređeno do te mjere da javno vlasništvo smatraju privatnim, pa imate slučajeve poput vašega predsjednika Skupštine HBŽ koji službeno auto prodaje preko PIK-a. S druge strane, danas je Biskupska konferencija BiH izišla s podatkom o 67.638 katolika koji su napustili naše krajeve. Vaš načelnik govori, a nije jedini u tome, to su govorili i drugi, kako je priča o iseljavanju plod sarajevske medijske mašinerije…”

Vrlo zapažen govor održao je i Krešimir Tabak. Između ostaloga, rekao je i sljedeće: “U protekle četiri godine kada imamo najviše naših legalnih i legitimnih zastupnika u vlasti, doživjeli smo jednako razočaranje. Umjesto da smo u ekonomskom, gospodarskom, političkom i svakom drugom smislu napravili korak naprijed, mi smo napravili nekoliko koraka natrag. Tisuće mladih ljudi Hrvatica i Hrvata, koji su trebali biti čuvari i nositelji hrvatskoga identiteta, sreću su bili primorani potražiti u nekim drugim zemljama i time postati biološki potencijal za neke druge narode. Uistinu, i Munchen i Dublin s takvim genetskim potencijalom na veliku su dobitku! Osobno sam se susreo s mnoštvom razloga, poznajem ljude koji su otišli isključivo jer ovdje nisu mogli ostvariti minimum egzistencijalnih uvjeta, ali poznajem i velik broj onih koji su otišli zbog narušena dostojanstva. Ne odlaze ljudi samo zato što nema kruha, naš je veći problem što nema duha i ne stvara se perspektiva da bude i jednoga i drugoga.

Ključno je pitanje, zašto ljudi odlaze iz županija poput naše u kojoj su Hrvati velika većina? U tim županijama nismo direktno ugroženi ni od Bošnjaka ni od Turaka, čini se da smo tu sami sebi najveći problem. Odgovornost za apatiju u kojoj se nalazimo nije i ne može biti pojedinačna jer smo svi sukreatori društvene stvarnosti i nosimo različite stupnjeve odgovornosti za ishode. Što je veća moć to je veća i odgovornost. A budući da imaju najviše moći, nije teško zaključiti kako su za ovakvo stanje ponajviše odgovorni vlastodršci, oni na vrhu jer su ovaj neljudski poredak uspostavili, ali i oni na nižim pozicijama, Chomski bi rekao stručnjaci za zakonitost, koji zbog vlastitih nemalih naknada taj poredak podržavaju i održavaju. Ne usuđuju se ni pomisliti da neku šefovu odluku dovedu u pitanje, a ako se iz naroda netko i usudi naglas prokomentirati, prijeti mu se otkazom i degradacijom. U takvim okolnostima, gdje se strah kao u totalitarnim sustavima osjeti u zraku, sve manje ljudi želi živjeti i podizati obitelji.

Jedno je sigurno. Odlaskom svakoga čovjeka i mi koji ostajemo na veliku smo gubitku i kako se naši ljudski resursi smanjuju tako i naša egzistencija postaje sve neizvjesnija pa je opća anksioznost kao pojava sasvim očekivan učinak. Zbog toga što je nenormalno postalo normalno, u ljudima je ubijena volja za životom i već na prvim godinama fakulteta, studenti, mladi ljudi, koji još nisu ni iskusili pravi životni izazov, ozbiljno razmišljaju o napuštanju zemlje jer iz iskustva starije braće i sestara znaju da se ovdje do prilike za samoostvarenje ne dolazi radom, izvrsnošću i poštenjem, nego podobnošću i korupcijom…”

Da je tribina pogodila bilo slušatelja bilo je vidljivo i iz niza pitanja nazočnih iz publike koji su se u najvećoj mjeri složili sa svim izrečenim i izrazili nadu da će Hrvatska zvona i Hrvatska republikanska stranka uspjeti potaknuti uspavani dio hrvatske javnosti u BiH i da će nove norme ponašanja koje zagovaraju biti prepoznate i nagrađene. Možda je najbolja ocjena današnje tribine bila ona koja se čula na neformalnom druženju poslije tribine da je ona mogla bila “duhovna obnova” za vladajuće, kojih, nažalost, nije bilo.

.
Datum objave : 29.04.2018.