21 kolovoza 2018, Utorak 18:24

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

UČIO IH JE KAO ONAJ KOJI IMA VLAST

NEDJELJA 28.01.2018. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. Riječ Gospodnja.” (Mk 1, 21-28)

IMG_20180128_104228
U evanđeoskoj sceni, sv. Marko stavlja pred naše oči dvije kategorije ljudi. U prvu kategoriju spadaju oni koji s velikim divljenjem slušaju Isusove riječi. To je razumljivo jer čovjek do tada još tako nije govorio o društvenoj pravdi, o ljudskim pravima, o sveopćoj ljubavi. U drugu kategoriju, spada onaj nesretni bolesnik kojega su u toj mjeri zbunile Isusove riječi da je počeo nesuvislo vikati, kao neki opsjednuti: „Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao nas uništiti? Znam tko si: Svetac Božji!“ U ovoj sceni nalazimo duboku psihološku analizu glede toga kakvu reakciju, kakav odgovor izaziva u čovjeku susret sa Božjom riječi. Ovaj susret dotiče tri sloja našega života. Prva razina susreta s Evanđeljem je divljenje. Nije teško diviti se Isusovom nauku. I mi se mnogo puta zadivimo Isusovom nauku, štoviše ponosni smo što smo njegovi učenici. Samo što divljenje još nije vjera, i nije dovoljno da bismo bili Isusovi vjerodostojni učenici.

Druga razina susreta s Evanđeljem je potresenost. Božja riječ je kao dvosjekli mač: čisti, ranjava da bi dala novo srce, obrezuje kao škare vinogradara, otkriva u dubini duše postojeće čireve, kao kirurški skalpel. Vjerodostojni susret s Božjom riječi otkriva u nama zle duhove. Zli duhovi su mržnja, neljubaznost, osvetoljubivost, sebičnost, ravnodušnost prema tuđoj muci. Ove osobine uznemirava u nama Božja riječ. Kada nas Božja riječ ili neki evanđeoski poziv potrese, tada smo stigli na drugu razinu susreta s Božjom riječi. Tada više nismo samo vanjski promatrači evanđelja, već djelatni subjekti.

Treća razina susreta s Božjom riječi je osobni susret s Isusom. Ako dopustimo da nas njegove riječi potresu, onda smo se susreli s Isusom. Tada pitamo: Tko je taj čovjek? S ovim pitanjem započinje osobna vjera. Sv. Marko evanđelist je zadao lekciju svojim tadašnjim čitateljima ali i nama, današnjim kršćanima. Pitanje glasi: Tko je za mene Isus Krist? Odgovor na ovo pitanje osvijetlit će nam dubinu i vjerodostojnost naše vjere koja može biti ushit, potresenost i osobni susret. I danas on, koji je čist, ne želi da pokraj njega mi ostanemo nečisti, on, koji je dobar, ne želi da pored njega mi ostanemo zli.

Propovjedničkim nastupom u sinagogi u Kafarnaumu Isus, započinjući svoje javno djelovanje, do te mjere uznemiruje duhove i zloduhe, da su se pokrenuli i ljudi koji su ga slušali i zlodusi kojima je bio interes da on išta mijenja od postojećeg ustajalog stanja. Svojom nazočnošću Isus to čini i danas. Isusov nastup je toliko uzburkao duhove da su se pokrenuli i oni koji su ga slušali, a i zlodusi koji su podržavali ustajalo stanje duha. Isusova gorljivost i nazočnost bila je dovoljna da se napravi razlikovanje duhova, da se izdvoji onaj nečisti od svih ostalih, te da se očituje Božja snaga. Isto tako Isus nama kršćanima prenosi svoju moć dajući nam svoga Duha.

Od nas se očekuje da razmotrimo koliko smo zapravo pošteni i vjerodostojni. Svi smo mi u nekoj mjeri nepošteni i pristrani, slijepi za istinu i dajemo prednost svojim vlastitim spoznajama i osobnim razlozima. Bog nas pita činimo li ili ne činimo pravu stvar iz ispravnih pobuda. Riječ u Boga ima veliko dostojanstvo, čak tako veliko da je ona njegov ljubljeni Sin. I naša bi ljudska riječ trebala ponovno dobiti na važnosti. A važna je upravo toliko, koliko je važan onaj tko je izgovara, tko iza nje stoji. Ako naše riječi nemaju snage, nije li to onda znak da ih olako bacamo, rasipamo u vjetar, da iza nje ne stojimo, čak da namjerno druge njima zavaravamo? Riječ može podići čovjeka ili ubiti ga. Božja je Riječ tijelom postala i prebivala među nama u Spasitelju Isusu Kristu. Nije se Ocu vratila bez ploda, nego mu dovodi otkupljeno čovječanstvo. Nama je ostavio svoju riječ da je sve više upoznajemo, usvajamo, te i mi donesemo plod za život vječni. Ne budite srca tvrda, nego glas Gospodnji poslušajte!

.

Autor : fra Martin Jaković
Datum objave : 28.01.2018.