17 studenoga 2018, Subota 19:22

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

UHVATI VJETAR

Svijet ulazi u turbulentno razdoblje. Uvijek je dobro znati od kuda i kamo vjetar puše. Što je pozadina zbivanja oko stambulskog pokušaja prevrjednovanja zapadne kulture i jesu li čarke s Rusima uvertira u nešto veće ili zametak velike prijevare starih prijatelja. Pravi odgovori na ova pitanja zapravo daju poželjni pravac političkoga djelovanja.

1522257728790
Rođenjem se kod čovjeka, spol kao biološka datost tjelesno očituje. I ljudi neprijeporno utvrđuju činjenicu. Rodilo se dijete, ali je i posve jasno da je ono kćer ili sin. U skladu s kulturom (i njezinom tradicijom) na tu činjenicu reagira obitelj (i okolina). S obzirom na ovu biološku datost (i činjenicu) obitelj reagira u skladu sa svojim dosadašnjima iskustvima u odgoju: dijete počinje oblačiti s obzirom na dani spol kao što mu kulturološki prilagođava i okruženje za igru. U procesu usvajanja jezika s odgovarajućim govornim razvojem dijete nakon što usvoji prve riječi i počne slagati prve rečenice (otprilike u dobi nakon sedamnaestog mjeseca) te se donekle osposobi za govornu komunikaciju u drugoj godini života govori o sebi kao o nekom trećem (onako kako o njemu govore drugi), da bi s trećom godinom usvojilo govorno ja i započelo graditi vlastiti govorni (i svaki drugi) identitet. Nakon ovoga dijete počinje s usvajanjem govorne spolnosti (roda koji se veže uz spol djeteta), ujedno se počinje svjesno doživljavati kao muško ili žensko. To su bila pravila igre u okviru našega jezika i naše kulture. I tako je bilo sve dok je kultura poštovala biologiju. Uglavnom velika većina čovječanstva ovaj iskustveni put poštovanja biološke datosti i u skladu s njim izgradnju roda je poštovala kao odgovarajući odgojno-obrazovni model budući da se potvrđivao kao ispravan i dobar za ljudsku zajednicu (i čovječanstvo).

Naravno, kao i u svakom drugom ljudskom području, bilo je izuzetak od pravila. I uglavnom su činili gotovo neznatnu manjinu. A onda se navodno zbog izuzetaka i njihovih prava počela preispitivati dosadašnja odgojno-obrazovna praksa čitavog čovječanstva. I nastupilo je, barem na trulom Zapadu, vrijeme negacije biologije i kulture. Biološka datost nekima se čini pogrešnom, jer se oni osjećaju drukčije (u neskladu s biološki danim spolom).

Zagovornici te razlike (i moćni sile u pozadini) najprije nastupaju problematizirajući postojeću odgojnu praksu i pozivajući se na primjere (i osjećaje) onih koji su nezadovoljni vlastitom biološkom određenošću. Izgrađuju teoriju po kojoj se spol (kao biološka danost) treba odvojiti od roda (kao kulturnog konstrukta). Što, naravno negira dosadašnju odgojnu praksu i kulturu kao takvu, jer se ona nužno zasniva na poštivanju kulturnog nasljeđa. Tako se stvaraju teorijske pretpostavke za potrebu prevrjednovanja, pa čak i potpunu negaciju, dosadašnje odgojno-obrazovne prakse.

I tu je ono što se krije iza takozvane Istambulske konvencije, želja da se uloga roditelja u odgoju i obrazovanju vlastite djece zamijeni kontrolnom ulogom nekog gremija (GREVIO) koji želi zauzeti nadzornu ulogu poštivanja negacije dosadašnje odgojno-obrazovne prakse po kojoj se rod izgrađuje u skladu s biološkim spolom. Preodgoj svijeta započinje. Težnja je da on postane obvezujućom praksom kako bi oni koji su se do sada držali izuzecima postali središte i obrazac budućih (poželjnih) društvenih pripadnika. Zanimljivo je da svi oni koji kao seksualna bića ne sudjeluju u seksu kao prokreativnom činu s rađanjem kao posljedicom na ovaj način odgoj djece žele preuzeti od onih koji sudjeluju u rađanju (i obnovi) života. I to je taj paradoks. Ne radi se tu ni o kakvom ostvarivanju vlastitih prava, nego o nakani da se nečija (roditeljska) prava oduzmu. I to je bit. Uništenje obitelji.

Svijetu su potrebni upravo ovakvi kao mi. Viču promicatelji avangardne novosti. I drže da će oduzimanjem (ili umanjivanjem) roditeljskih prava takvih kao oni sve više biti. I svijet će postati pravedan i boljim mjestom za život. Mo’š mislit?! Dakle, mi živimo u svijetu u kojem moć lagano preuzimaju oni koji drže da je kultura pogrešna a oni u pravu. I da svijet treba drukčije ugoditi, sukladno njihovim zamislima. Biologija je, u ovom slučaju, tako postala hirovita nepravda a kulturu treba iznova graditi na negaciji njezine tradicije. Budući da politička moć iz (ne)znanih središta moći podržava ovakva nastojanja više se ne može govoriti o teoriji (o kojoj se da kritički govoriti), nego o ideologiji koja se nameće lažima, prevarom i silom (bude li potrebno).

Budući da se kod nas sve događa u skladu s nakanama kako je Šeks već davno potvrdio nekih gremija (toliko o suverenosti) nije čudo da su za provedbu ovakvih ideja pronašli odgovarajuće likove. Vjerodostojni je po svemu upravo kao stvoren za takvo nešto, jer u ambiciji da bude u Junckervoj blizini (ne zna se zbog čega) čovjek je u stanju tumačiti biskupima, akademicima, znanstvenicima da ne znaju čitati (s razumijevanjem) i zato je on tu da im pojasni.

Budući da najumniji među nama ne znaju čitati nije čudo da onda ovi ostali (u koje i sebe uvrštavam) ne znamo ni brojati. Kad lijevi protestiraju tada se brojke nazočnih umnažaju, a kada oni koji su ga izabrali protestiraju tada se broj nazočnih dijeli jedno deset puta. Vjerojatno će ovakav zaključak biti u skladu s interpretativnom izjavom kojom će Vjerodostojni objasniti onima koji kao ne znaju da Istambulska konvencija razlikuje spol (biološku danost) i rod (kulturni konstrukt) i da se ta činjenica mora uvažavati od vrtića do groba (u odgoju i obrazovanju) da u skladu s njegovom interpretacijom gremi (feministkinja) ne može zahtijevati poštivanje te činjenice od naših odgojnih i obrazovnih ustanova, nego ćemo to učiniti mi s našom ministricom odgoja i obrazovanja, našim (ne)frustriranim i nelustriranim takozvanim nevladinim udrugama. Drugi nam ne će biti potrebni.

U svijetu se kuha. Britanci se svađaju s Rusima (mo’š mislit) ima i onih koji kao Vjerodostojni misle da je to ozbiljna svađa. A možda se samo pravi kao da ne zna. Kupujemo zrakoplove od Izraelaca (što je dobra vijest) a od njih bi mogli i mnogo drugoga pametnoga naučiti.

U Duvnu konačno upregli vjetar i nakon odstranjivanja plive konačno nešto korisno radi: proizvodi struju. Nije ni kod nas sve za kritiku. Ima stvari i za pohvaliti. Ovo je jedna od njih. Uhvati vjetar. Upregni ga.

Uvijek je dobro znati od kuda i kamo vjetar puše.

Devetnaest je godina od smrti Joze Leutara, a rana ne zacjeljuje.

.
Izvor : Voice From Croatia
Autor : Marko Tokić
Datum objave : 28.03.2018.