21 studenoga 2017, Utorak 22:07

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

USUSRET INAUGURACIJI NOVOG AMERIČKOG PREDSJEDNIKA DONALDA TRUMPA

Hoće li inauguracija novog predsjednika SAD Donalda Trumpa doista donijeti bitnu promjenu američke vanjske politike i kako se ona može odraziti na zemlje poput BiH, koje su (polu)izravno upravljane iz američkog veleposlanstva?

2017-01-17_21.57.34

Ako je suditi po količini dreke iz mainstream medija poput CNNa, histeričnim reakcijama iz Hollywooda, Olimpa današnjeg svijeta uronjenog u globalnu masovnu kulturu, a i načinu na koji odlazi bivši predsjednik Barack Obama, uz dosad neviđenu količinu suza i patetike, čini se da se stvarno mijenja vlast, a ne samo formalno “tko je na vlasti”.

Jedan hrvatski kolumnist nedavno je Obamu nazvao američkim Mesićem, aludirajući na nedostojanstven način na je koji bivši hrvatski predsjednik iznalazio sve načine ne bi li zadržao ured bivšeg predsjednika i kakvutakvu prisutnost i važnost u javnosti. U razvijenim demokracijama dobar običaj je da vlast na odlasku, do inauguracije pobjednika iz druge opcije, vrši samo “tehničke poslove”. Nasuprot tome, Obamina administracija na odlasku ostavila je vrlo ružan dojam, povlačeći i neke radikalne vanjskopolitičke poteze samo par tjedana prije nego što će novi predsjednike Trump preuzeti funkciju i izvjesno poništiti njihove posljedice. Konkretno, radi se o tome da prvi put SAD nisu u UNu uložile veto na osudu izraelskog naseljavanja Zapadne obale, istovremeno dok predsjednik u dolasku najavljuje kako će priznati Jeruzalem kao glavni grad Izraela.

Obama takvim potezom nije pomogao Palestincima, ako mu je to uopće bila namjera, jer će nova administracija opet, ne samo nastaviti po starom, već provoditi i još jaču proizraelesku politiku. Nije promijenio ni svoj imidž po tom pitanju, jer je mogao tijekom prethodnih osam godina povući takav potez. Radi se, dakle, isključivo o sitnoj pakosti prema novoj vlasti. Još neodgovorniji potez je odluka o protjerivanju dijela ruskih diplomata, čime je Obama nabacio “volej” Putinu, koji je odmah odigrao medijski dupli pas s Lavrovom. Naime, prvo Lavrov, kao ministar vanjskih poslova, nakon američkog poteza javno predlaže Putinu da Rusija, što bi bilo uobičajeno, uzvrati istom mjerom i protjera američke diplomate, ali Putin onda kaže ne, mi se nećemo ponašati tako neodgovorno, sačekat ćemo da novi predsjednik stupi na dužnost pa ćemo s njim rješavati probleme. I još pozove američke diplomate s obiteljima na božićni koncert. Tako je Obama, uz sav svoj PR, ostavio dojam kao da je neki diktatorčić iz trećeg svijeta, a omogućio je Putinu da ispadne mirotvorac i džentlmen.

Ceremoniju Obaminog odlaska pratilo je daleko najviše suza dosad. U patetičnom govoru, koji su mainstream mediji potrčali označiti antologijskim, melodramatski je posebno zahvalio supruzi, pri čemu je, kao pravi nobelovac, pustio i suzu. Činilo se kao da u mirovinu, nakon četrdeset godina plemenitog rada s djecom, odlazi stari dobri profesor klavira, a ne akter cijelog niza ratova i inicijator razvaljivanja nekoliko država, koje su gurnute u građanske ratova upravo “izvozom demokracije” u formi obojenih revolucija.

Dan kasnije je Obama dodijelio najviše civilno odličje, medalju slobode, svom potpredsjedniku Joeu Bidenu, valjda prema onoj ja tebi vojvodo, ti meni serdare. Po već viđenom obrascu, i stari Biden se rasplakao i sve je opet prštalo od lijepih i pozitivnih osjećaja, kao i za sve vrijeme Obamine vlasti. Za kraj je Obama poručio: “Ako se ne divite ovom čovjeku, onda s vama nešto nije u redu”. Zanimljivo je kako je iz te rečenice progovorilo totalitarno političko nesvjesno, koje neistomišljenike diskvalificira kao nenormalne ljude. Dakle, nemate pravo na racionalnu analizu političara Joea Bidena i eventualno negativnu ocjenu njegovog djelovanja, štoviše, čak i ako ga ocjenjujete vrlo pozitivno, ali ipak ne i do granice divljenja, s vama “nešto nije u redu”.

Odlazi tako u petak gotovo do savršenstva dovedena fasada američke politike, a dolazi na vlast najocrnjeniji kandidat u njenoj povijesti, Donald Trump.

Što očekivati? Budući da Trump dolazi izvan svijeta politike i da je osvojio republikansku kandidaturu mimo volje stranačkog establišmenta, vrlo teško je na temelju bilo čega iz prošlosti predvidjeti njegove ključne poteze. Izbor suradnika sugerira da će to biti vrlo konzervativna, pretežno na samu Ameriku usmjerena vlast. Čini se da će se tražiti kompromis s Rusijom, smanjiti koketiranje sa sunitskim ekstremistima, od Saudijske Arabije nadalje, a da predstoji veliki okršaj, nadamo se samo politički i ekonomski, s Kinom.

Možemo očekivati da će doći do smjene američkih veleposlanika u cijelom svijetu pa tako i u BiH. “Najdraža ambasada” u Sarajevu i njeno djelovanje zadnjih godina je posebna priča i ona bi zahtijevala posebnu pozornost dijela Trumpove administracije koji će se baviti vanjskim poslovima. Koliko je to veleposlanstvo kontrolirano od strane lokalnog osoblja i de facto stavljeno u službu jedne partikularne politike u BiH, pa je iz te perspektive dijelom i dezinformiralo Washington, a koliko je američka politika svjesno i dugoročno zadano bila upravo takva kakva se zadnjih godina realizirala u političkoj praksi BiH, ostaje vidjeti.

Iz moje perspektive Hrvata iz BiH, gore nije moglo. Stoga gospodinu Trumpu uz sve najbolje u obavljanju dužnosti, na kojoj nosi golemu odgovornost, ne samo za američke građane, već i za cijeli svijet, želim da među prvim vanjskopolitičkim potezima na marginama američkih interesa njegova administracija temeljito proanalizira djelovanje njihovog veleposlanstva u Sarajevu i po potrebi ga temeljito restrukturira, ili što bi se kod nas reklo preore.

.

Izvor : nezavisne.com
Autor : Nino Raspudić
Datum objave : 16.01.2017.