27 svibnja 2019, Ponedjeljak 12:41

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

VELIKI PETAK

VELIKI PETAK 19.04.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : Čitanje Muke Gospodina našega Isusa Krista (Iv 18, 1 – 19, 42)

1555661473944
Veliki petak nije dobio naziv „Veliki“ po muci, patnji i smrti nego po ljubavi. Netko je za mene trpio da bih ja manje trpio, netko je za mene umro da bih ja živio. Zbog čega? Samo zato što me je taj Netko do kraja volio. Ne zato što zaslužujem nego zato što me Bog u Isusu bezuvjetno ljubi. Nema veće ljubavi od ove nego da svoj život položimo za druge.

Pred crkvom u jednom pomalo zabačenom mjestu, uz put, posađeno je nesvakidašnje raspelo. Na raspelo je pribit Isus koji je svoju desnu ruku ispružio prema prolaznicima. Prolaznike, zbunjene i iscrpljene životom, kao da posve jednostavno pita: «Ima li još koja bol koju nisam ponio? Ako ima, predaj mi je. I tebi i meni bit će lakše ponesem li je.»

Zamisli odeš u banku i sav skrušen zavapiš službenici: „Čujte, u frci sam, ne mogu više vraćati stambeni kredit.“ Očekuješ kako će službenica reći da joj je jako žao ali će banka poklopiti tvoju kuću i sve ono što si založio. Međutim, ona jednostavno na to kaže: „U redu, otplaćen vam je sav dug. Potpišite!“ Hoćeš li odbiti taj potpis? Hoćeš li upitati tko ga je otplatio jer je bio strašno velik kredit? I što ćeš reći onom Gospodinu koji ga je otplatio? Upravo se to dogodilo na križu. Za svaki svoj grijeh, posebno veliki grijeh, moram platiti račun. Ali taj račun nadilazi sve moje mogućnosti.

Veliki Stvoritelj vidio je da nemamo šanse, odlučio je poslati Sina svog da se muči umjesto nas i plati račune. Zato je Isus na križu Otkupitelj jer je otkupio, kupio, platio račun za mene. Bez plaćenog računa nema raja.

Nemojmo misliti da je to samo po sebi razumljivi i da je to logično. To nije logično. Križ je posve nelogičan. I ne samo križ. Ljubav je također posve nelogična pa čak i nepravedna (sinu koji je prokockao na sramotan način pola imanja otac ga prima kao da ništa nije bilo čak štoviše priređuje se gozba). Posebno ljubav prema neprijateljima. Dobrota je također nelogična. Darežljivost je nelogična. Ljepota je nelogična (neka je djevojka za čitavo selo ružna ali za jednog mladića je najljepša). Nelogično je da zrno daje život umirući. Nelogično je da najamnik dadne istu plaću radniku koji je radio čitav dan i onomu koji je došao tek na kraj radnog dana. Nelogično je da čovjek koji izvršava vjerske propise do u tančine vjerno i da na kraju opet bude osuđen, a netko čitav život griješi, na kraju se skrušeno pokaje i bude spašen. Nelogično je i neisplativo i nerazumno da se ostavi 99 poslušnih ovaca i traži se jedna izgubljena.

Jednom riječju čitav Novi Zavjet je nelogičan jer se temelji i proizlazi na najvećoj nelogičnosti koja se zove križ. Tragediju križa nikad nećemo moći razumjeti samo po sebi. Zato sam uvjeren da je „tragedija križa“ razumljiva samo po uskrsnuću. Od nas još nitko nema iskustvo uskrsnuća ali imamo iskustvo križa.

Bez obzira koliko nam taj križ bio težak sv. Ivan Vianney kaže: «Manje ćeš patiti slijedeći Križ nego služeći svijetu i njegovim užicima.»

Možemo stoga kazati da ništa ne može zadovoljiti onoga tko zadovoljstvo ne nalazi u Bogu.

Za sv. Franju je bila duboka tajna Isusova ljubav na križu, ljubav koja ga je ispunjala srećom, ali i budila u njemu jedno pitanje: kako je moguće da to ljudi ne uviđaju? Običavao je govoriti: ljubav nije ljubljena!

Pred čovjeka se uvijek iznova postavlja pitanje: «Kako danas nositi križ?» Svako vrijeme, svaki život daju svoje odgovore. A nijednog istinskog odgovora nema izvan ljubavi.

Tri križa su bila na Golgoti. Ali samo je jedan bio otkupiteljski. Dakle, nije križ sam po sebi dovoljan, nego križ kako ga je Isus nosio, otkupljuje. Otkupljuje samo onaj križ koji se prihvaća. Tko bježi od križa i od svakog trpljenja, uvećava križ i trpljenje. Nerazumijevanje trpljenja dio je nerazumijevanja Boga.

Trpljenje je način molitve, skriveni blagoslov. Boli postaju ljestve koje vode u nebo. Kada Bog kažnjava i kori, ne čini to iz ljutnje, već u brizi i dobroti. Ne čini to zbog naše grešne prošlosti nego zbog naše spasenjske budućnosti. Dakle ne zbog naših grijeha nego zbog našeg spasenja.

Kad nam život donese bol, tjelesnu ili duševnu, možemo li tu bol smatrati blagom koje nas povezuje s Kristom? Je li nam bol ispunja srce mrmljanjem, kukanjem, prigovaranjem ili smo naučili tu bol posvetiti? Kako podnosimo nevolje i bol? Približavaju li nas Kristu, čine li nas njegovim suotkupiteljima? Proživljavamo li ih kao zadovoljštinu za naše grijehe?

Slijepi pisac George Matheseon izrekao je u molitvi Bogu: „Tisuću sam ti puta zahvalio za moje „ruže“ a ni jednom za moj „Trn“… Pouči me slavi mog križa i vrijednosti moga „Trna“. Hvala ti za bol koja me tebi dovela i suze u kojima se ogleda tvoja duga, moja nada.“

Prepušteni Gospodinu, znamo da nas kroz sve provodi kako bi postigao naše najveće dobro. Zahvalni smo Bogu makar nas probada „trnje“. Kad naučimo zahvaljivati Bogu, lakše ćemo podnositi bol tjeskobe.

Mnogi su vikali ispod križa Isusu: „Siđi s križa pa ćemo ti vjerovati“! Isprosimo od Majke Nebeske tu hrabrost pa da u ovom Velikom tjednu kažemo Isusu pod križem: Isuse vjerujemo u Tebe upravo zato što nisi sišao s križa.

Veliki petak proživljavati znači doći pred Isusa i kazati: Osjećam, Isuse, da ovim svojim iskustvom na križu želiš otkupiti mene i sve ljude svih naraštaja. Ja sa svojom samoćom i suhoćom i ostavljenošću i bolešću želim sudjelovati u tom otkupljenju.

.

Autor : fra Stanko Mabić
Datum objave : 19.04.2019.