17 studenoga 2018, Subota 21:34

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

ZAČET ĆEŠ I RODITI SINA

NEDJELJA 24.12.2017. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.Riječ Gospodnja.” (Lk 1, 26-38)

IMG_20171224_134334
Pripremati se za rođendan našega Spasitelja, a ne sjetiti se po kome je on došao na svijet, ne bi bilo u redu s naše strane. Marija je bila sredstvo u Božjim rukama, kojima se Bog u vječnoj odluci poslužio da na ovu našu zemlju dođe njegov vječni Sin. Velika je to bila čast i veliko uzdignuće za jednostavnu i priprostu Djevicu iz Nazareta. Odmah kad je Marija izgovorila riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“, dala je Božjem Sinu, koji ovog časa postaje i njezin sin, čovječji život. Ujedno je time postala životno povezana sa Isusom.

Marijin „Neka mi bude“ odigrao je nenadmašivu ulogu u otkupiteljskom djelu Isusovu. Po njemu se Marija zauvijek stavila Bogu na raspolaganje. Darovala mu je i žrtvovala svoj život, koji je bio ispunjen žrtvom i ljubavlju. Samo sa žrtvom i ljubavlju mogla je Marija izdržati sve ono što je u životu podnijela. Nije ni Mariji bilo zgodno ići iz Nazareta u Betlehem da se upiše u knjigu državljanstva. Nije joj bilo zgodno roditi Sina u štali, među životinjama. Nije joj bilo lako s malim djetetom bježati u Egipat! Ipak Marija ostaje vjerna svome: „Neka mi bude!“, čuva svoj duševni mir i pouzdaje se u Božju Providnost. Ne postavlja ona pitanje zašto i kako to, nego se ponizno i velikodušno priklanja svetoj volji Božjoj i djelom pokazuje da je ona samo „službenica Gospodnja“. Nije bila prisutna kad su Isusa za vrijeme njegova javnog života veličali i slavili kad bi činio čudesa i kad je ulazio svečano u Jeruzalem, ali je bila pod njegovim križem. Gledala ga je kako je trnjem okrunjen, kako nosi svoj teški križ i kako pod njim pada. Gledala je kako su ga okrutno pribili na križ, kako u groznim mukama visi na križu, i čovjek se čudom čudi kako je mogla bolna majka izdržati gledajući sve to i kako joj majčinsko srce nije puklo od jada i boli. Ipak, junačka Majka sve to podnosi iz ljubavi prema Bogu i prema ljudima, jer je ne samo Majka Spasiteljeva nego i majka svih spašenih.

Dakle, čitav Marijin život bio je u službi Božjeg plana i Božje volje i baš zato jedan život kušnje, trpljenja, poniznosti i potpune predanosti. Marijin primjer je nama poticaj da je slijedimo i da se i mi uvijek i u svemu prilagodimo svetoj volji Božjoj. Na tisuće i tisuće puta u životu doći će nam pitanje: Zašto je baš mene snašlo ovo, zašto ono? Zašto se od mene traži ovo, zašto moram baš ja podnijeti ovo? Bez vjere u Boga nije moguće shvatiti ni protumačiti sve kušnje i neprilike života. A vjera nas uči da život moramo shvaćati u nadnaravnim dimenzijama. Bez čvrste i temeljite nadnaravne vjere nije moguće sve podnijeti i sve izdržati što život sobom nosi. A pogotovo nije moguće ugoditi Bogu bez žive i čvrste vjere. Vrhovno mjerilo i konačni odgovor na sve jest: Bog tako hoće. I blago onome tko svoju volju upriliči Božjoj volji i s Marijom uvijek govori: „Neka mi bude po volji tvojoj!“

Ništa na toj zemlji nema ljepše nego čovjek koji posve pripada svome Bogu: daje se posve njemu u ruke; trudi se da svoju volju što savršenije prilagodi i podredi Božjoj volji. U našim srcima sigurno ima mnogo toga što nije od Boga ni za Boga. U našem životu također. Ako se želimo dobro pripraviti za Božić i ako želimo da nam rođenje Isusovo bude spasonosno, onda se moramo truditi da sve to čupamo i odbacimo od sebe. Naš Bog hoće čitavo naše srce i čitavi naš život, i ako mu ga ovih dana predamo, i ako s našom nebeskom majkom Marijom uvijek budemo podložni svetoj volji Božjoj, zaista će Bog biti uvijek s nama i u nama.

.
Autor : fra Marko Vrdoljak
Datum objave : 24.12.2017.