17 listopada 2019, Četvrtak 3:46

728×90
728×90
728×90
728×90
728×90
728×90

“ŽIVOT MU NIJE U ONOM ŠTO POSJEDUJE”

NEDJELJA 04.08.2019. DANAŠNJE EVANĐELJE : “U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.« Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« Riječ Gospodnja.” (Lk 12, 13-21)

1564918658379

Tema koju nam nudi događaj iz današnjeg Evanđelja o problemu podjele zemaljskih dobara među ljudima vječna je tema koja ne mimoilazi nijednoga čovjeka. Takvih scena i sudbina kao što je ova iz Evanđelja kad jedan čovjek pokušava doći do komada zemaljskih dobara, te traži načina uvjeriti svoga brata da s njim podijeli, ima i danas na svakome koraku. S time se svakodnevno susreću mnogi roditelji, braća, sestre, rodbina. Jer svaki roditelj osjeća jedno od svojih zadaća priskrbiti svojoj djeci dovoljnu količinu zemaljskih dobara u baštinu, ali ne uspijevaju uvijek udovoljiti svima kako bi htjeli. Tko ne uspije, osjeća se promašeno i nesretno. Kao da se cijeli život mučio uzaludno ako nije iza sebe ostavio velike količine imovine od koje bi se onda moglo lagodno živjeti. Osim toga, i danas kao nekada, pitanje zemaljskih dobara izazove rasprave i svađe u obitelji između roditelja i djece, između braće i sestra koji nakon toga žive u zavadi radi nekoliko kvadrata zemlje ili stana ili više se ne druže i ne razgovaraju radi ušteđevine koju roditelj nije ‘pravedno’ podijelio.

Vrlo brzo se tako zaboravi kako je veća vrijednost međusobna ljubav i poštovanje, zajedništvo i skrb od svega što svi zajedno posjeduju. U tom slučaju se s pravom postavlja i veliko pitanje: Što je u toj situaciji uspjeh roditelja? Može li se nazvati uspjehom stjecanje dobara poradi čijeg posjedovanja brat diže ruku na brata, a sestra okreće glavu od sestre, dijete se odriče svoga roditelja i roditelj svoje djece? No pohlepa za zemaljskim dobrima je jedna velika sljepoća koja zahvati dušu, zaguši u njoj krepost i svaku drugu zdravu želju podredi samo zemaljskim ciljevima i probitcima.

Zbog svega rečenoga ni danas nitko ne može reći da je nadišao problem želje za posjedovanjem ili da ga se on ne tiče, pa i onda kad se može raditi o želji koju ostvarujemo na zakonit način, premda u nama postoji kao porok. Kao što znamo da je pitanje zemaljskih dobara i jedna od središnjih tema oko koje se gradi život ljudskoga društva, kako na svojoj mjesnoj razini, tako i na onoj općoj. Nema nijednoga čovjeka koji ne bi vodio brigu oko toga što posjeduje, jer nema nijednoga koji bi mogao živjeti bez zemaljskih dobara koja hrane naše postojanje. Ostaje jedino problem gdje povući crtu razgraničenja između onoga što nam je neophodno i onoga što nas je zavelo da nam postaje mamac i izvor propasti. Kako znati dokle je mjera potrebe, a odakle počinje potražnja pohlepe? Što je i koliko ono bez čega ne mogu, a što mi je nepotrebni suvišak koji hrani moju neizgrađenu potrebu za posjedovanjem i kvari mi time dušu? Uspijevamo li razlikovati način posjedovanja kojim upravljam zemaljskim dobrima prema mjeri kreposti, od onoga načina kada nezasitna mjera pohlepe upravlja mojim životom i djelovanjem? Mjerim li uspjeh i ostvarenost samo zemaljskim kriterijima ili uspijevamo uočiti i one evanđeoske kriterije?

Društvo nam ne može dati odgovor na ta pitanja, jer je danas cijelo društvo uronjeno u to kako što više steći, kako se nečega domoći, kako posjedovati. Sve strukture znanosti i obrazovanja podređene su toj potrebi i namjeri. No gotovo nitko se ne odgaja za posjedovanje koje bi bilo zdravo i cjelovito, a ne djelomično i škodljivo. Naime, nitko (ili malo tko!) si ne postavlja pitanja koja glase: Kako stjecati a da ne izgubim sebe u tome? Kako se nečega domoći, a da ne nanesem štetu svome bližnjemu? Kako nešto posjedovati, a da me to ne udalji od posjedovanja života vječnoga i spasenja?

Nakon toga svega vidimo sasvim jasno da je samo Isus, ako itko, razumio i naznačio bit problema, ali i smjer u kojemu se treba kretati. Problem je pohlepe od koje čovjek ne vidi što je život i u čemu se on sastoji. A kad čovjek ne sagledava bit života, njegovo bogatstvo i ljepotu, onda mu je uzalud sve što god mogao posjedovati. Jer bez Isusa o tome nam nema tko ni govoriti ni odgajati nas u društvu sustavno. Kao da se pretpostavlja da će duša sama od sebe to primiti ili savladati, a naše je samo da se trudimo više imati i drugo će sve ići svojim tijekom. Kao da je dovoljno poštivati nešto državnih zakona koji od nas traže da poštujemo minimum izvanjskih pravila i zakonitosti. Ali ti isti zakoni ne odgajaju dušu i ne pripremaju je da nauči zemaljsku stvarnost posjedovati na duhovan način tako da ona ne zagospodari nama nego mi budemo njezini gospodari i upravitelji.

Samo Isus nas uči kako posjedovati bez pohlepe, kako stjecati ne samo za ovaj već i za vječni život i spasenje. On nas odgaja kako bismo mogli na ispravan način posjedovati, jer nam ukazuje kako mjera dobrog od lošeg posjedovanja nije u količini već u srcu. Doista, naša nasušna potreba danas je dopustiti Isusu da nas poučava i odgaja, jer ćemo se u njegovoj školi izgraditi za takvo posjedovanje u kojemu sami nećemo biti žrtve pohlepe dok imamo zemaljska dobra u vlastitom posjedu. Ako ne vodimo računa o tome što Isus kaže, možemo i sebi i drugima nanositi štetu. Ako se odlučimo slušati njegov glas, priskrbit ćemo si velika neprolazna dobra koja ćemo bez straha moći dijeliti s drugima sebi i njima na spasenje.

.

Izvor : bitno.net
Autor : don Ivan Bodrožić
Datum objave : 04.08.2019.